Stipe Mesić (89), bivši hrvatski predsjednik, čak je dva puta preživio atentat. Oba pokušaja dogodila su se 1991. godine u periodu dok je Mesić (od srpnja do prosinca te godine) obnašao funkciju predsjednika Predsjedništva SFRJ. Tijekom te druge polovine 1991. Mesić je često putovao u Beograd, pa i u trenucima kad je rat u Hrvatskoj već bio započeo. Prije četiri godine dao je intervju za tjednik Globus u kojem je jedno od pitanja bilo je li tijekom nekog od tih boravaka u Beogradu strahovao za svoj život, s obzirom da je Vukovar bio pod opsadom i rat je u Hrvatskoj već trajao. Odgovorio je negativno, no spomenuo je pokušaj atentata.
- Ne, ni u jednome trenutku u Beogradu se nisam osjećao ugroženim. Imao sam, naravno, svoje osiguranje, ali ja sam izlazio, sretao ljude na ulici, u lokalima. Nikakvih neugodnih iskustava iz toga vremena nemam. Pokušan je, doduše, atentat na mene prilikom jednoga putovanja iz Beograda u Zagreb. Ja sam bio upozoren i umjesto autom putovao sam avionom, na auto je otvorena paljba, ali prema svemu što o tome znam, iza toga nije stajala srpska strana – ispričao je tada tijekom intervjua.
A drugi atentat zapravo je raketiranje Banskih dvora u listopadu 1991. godine koje se dogodilo tijekom sastanka na kojem su bili prisutni najvažniji ljudi tadašnjeg političkog života Hrvatske - predsjednik Franjo Tuđman, predsjednik Predsjedništva SFRJ Stjepan Mesić te ondašnji predsjednik SIV-a, odnosno premijer bivše države Ante Marković. Donosili su na tom sastanku zaključke sudbonosne za Hrvatsku povijest, no nakon ulaska u Tuđmanov kabinet Banske dvore je zatresla strahovita eksplozija.
Pitali su predsjednika Tuđmana što se dogodilo, ne znam što im je odgovorio, ali se jako dobro sjećam što sam rekao prvom novinaru koji me to pitao. Rekao sam: “Rat!” – prisjetio se Stjepan Mesić godinama kasnije u jednom razgovoru za Večernji list.
U istom je razgovoru kazao da je u to je vrijeme situacija bila iznimno napeta jer je hrvatska strana zagovarala novi politički dogovor koji je bio nužan nakon Titovog odlaska. No Slobodan Milošević odbijao je ideju i o federaciji, i o konfederaciji.
- Tog 07. listopada u Tuđmanovom kabinetu jednom je trenutku zazvonio telefon. Šefica kabineta Zdravka Bušić podigla je slušalicu i izgovorila: “Da, dobro, evo vam predsjednik.” Ni danas ne znam s kime je Tuđman razgovarao jer se udar dogodio upravo u tom trenutku, jedna eksplozija, pa druga eksplozija i silna prašina koja se podigla toliko da nismo vidjeli jedno drugo. Uhvatili smo se za ruke, nas trojica predsjednika i Zdravka Bušić, i tako smo kroz srušena vrata kabineta sišli u prizemlje i izišli pred Banske dvore. Ispostavilo se da je krater dvadesetak metara od nas – ispričao je Mesić dodavši da bi tada u slučaju Tuđmanove, ali i njegove smrti Hrvatska bila obezglavljena.
Drugim riječima, time bi bio izvršen državni udar i u svijetu bi to bilo prihvaćeno kao normalno. Na Mesićevo mjesto došao bi predstavnik Crne Gore Branko Kostić, koji je, govorio je Mesić, bio veći Srbin od svakog Srbina, a da je poginuo Ante Marković, i njega bi zamijenio Srbin, koji bi preuzeo funkciju predsjednika savezne vlade. Svi bi ti ljudi u međuvremenu preuzeli vlast, a dok bi se održali izbori, sve bi funkcije bile u rukama Slobodana Miloševića.