Oni su činili vrh piramide u agresorskoj vojsci na području cijele zone napada na Zadar i zadarsko zaleđe te susjedna mjesta. Prema tome bili su osobe koje su planirale i naređivale te prenosile i izvršavale naredbe za napadna djelovanja, čak i zabranjenim sredstvima  znajući da se pri tome usmrćuju civili, ranjavaju osobe te se bez prijeke potrebe uništavaju materijalna dobra goleme vrijednosti, uključujući tu i objekte značajnog kulturnog i spomeničkog karaktera, stoji u optužnici podignutoj pred Županijskim sudom u Splitu.

U razdoblju od 23. travnja 1993. do 21. rujna 1993. s neprijateljskog položaja ispaljivano više artiljerijskih projektila na Biograd na moru, Sv. Filip i Jakov, Zadar, Sukošan, Turanj, Maslenicu, Goricu, Zemunik Donji, Debeljak, Zaton, Pakoštane, Jankolovicu... Tijekom tih napada ubijeno je i teško ozlijeđeno više desetaka građana. Ljudi su ginuli na plažama, tijekom šetnje, a 18. travnja 1993. u hotelu "Zagreb" u Zadru od eksplozija zvončića smrtno su stradala djeca Mario Uskok i Marin Karamarko. Oni su eksplozivne naprave prethodno donijeli nakon raketiranja iz Murvice Donje.

U razdoblju na koje se optužnica odnos pukovnik Kosta Novaković bio je zamjenik pokojnog Mile Novakovića, koji je kao general major zapovijedao agresorskom vojskom tzv. Krajina, okrivljenik Milan Đilas u istom činu zapovijedao je Kninskim korpusom, dok je okrivljenik Momčilo Krklješ zapovijedao agresorskim snagama stacioniranim u mjestu Lišane Tinjske i Tinj.