“Čisto zlo”, rekao je predsjednik Biden užasnut zločinima koje su Hamasovi ubojice počinili u gradovima i malim zajednicama na jugu Izraela 7. listopada.
Te subote, na židovski blagdan Simhat Tora (Radost Tore), više od 1400 Izraelaca ubijeno je na iznimno okrutne i neopisive načine. Žrtve su uglavnom bile obitelji na spavanju i njihovi gosti ili mladi ljudi koji su plesali cijelu noć na glazbenom festivalu.
Teško je zamisliti razmjere okrutnosti ovoga masakra. Utjelovljuje čistu nečasnost zla - banalnost zla, pravi barbarski čin.
Teroristi su tiho lutali među mirnim kibucima, bez ikakve žurbe. Cilj im je bio ubiti Židove i ugasiti židovski život. Izgledali su poput običnih ljudi, ali ne, zapravo su to bila ljudska čudovišta.
Svi smo vidjeli zastrašujuće slike i pročitali detaljne opise terorističkih zločina. Ne može se poreći ono što je zabilježeno na fotografijama. Istina je očita i ne može se zanemariti. Činjenica da Hamas želi istrijebiti Židove samo zbog njihova židovskog identiteta postaje sve jasnija.
Nadalje, zacrtani cilj organizacije, uspostava radikalne islamske države umjesto države Izrael, postao je još jasniji.
To je središnji dio Hamasove ideologije. To je plan najveće antisemitske terorističke organizacije od Drugog svjetskog rata.
Hamasova povelja, koju je napisao šeik Ahmed Yassin 1988. godine, najispunjeniji je mržnjom i najopasniji antisemitski dokument objavljen nakon holokausta u Drugom svjetskom ratu.
U ovom osnivačkom dokumentu Hamasa, Židovi se okrivljuju za sva zla ljudske povijesti.
Ovaj dokument, na temelju kojeg je osnovana organizacija Hamas, dehumanizira židovski narod i odbacuje bilo kakvo političko rješenje arapsko-izraelskog sukoba.
Došli su ubiti
Mnoge njegove klauzule, poput klauzule 13, navode: “Ne postoji rješenje palestinskog problema osim kroz džihad”, što znači sveti rat. Ali Hamasova povelja također izričito govori o novom genocidu nad židovskim narodom. Klauzula 7 poziva na ubojstvo Židova u svakom kutku svijeta i citira sljedeće: “...kamenje i drveće će reći: Muslimane, o slugo Alahov, iza mene je Židov, dođi i ubij ga...”.
I to je upravo ono što se dogodilo. Došli su ubiti.
Postoji neporeciva izravna veza između događaja 7. listopada i ideologije sadržane u Hamasovoj povelji. Ta je veza ojačana pokušajima nekih zemalja i organizacija civilnog društva širom svijeta da umanje prijetnju koju predstavlja Hamas i lažno je prikazuju kao humanitarnu organizaciju. Posljedica je toga da globalna zajednica predugo zanemaruje pravu, ubojitu prirodu Hamasa. Nadam se da će se svijet sad probuditi i djelovati sa sve većom sviješću o stvarnosti.
Ključni korak u našem procesu odbacivanja iluzija naivnosti koja nas je spriječila da vidimo Hamas onakvim kakav zapravo jest je da se zapitamo:
Zašto nas, za ime Boga, tako jako mrze? Što pokreće teroriste?
I pojedinačno i kao društvo, Izraelci si postavljaju ovo pitanje jer su patnja i strah gotovo nepodnošljivi. Osobito kad pomislim na svoje unuke, koji žive nedaleko od moje kuće u Tel Avivu. Pokušavam ih zamisliti uspaničene sirenama u subotu ujutro, 7. listopada, ne shvaćajući što se događa, u bijegu u sklonište s roditeljima. Od tada se nastavlja, uzbuna za uzbunom... I strahovi ostaju.
Sve ovo unatoč 75 godina neovisnosti
Nemoguće je pronaći bilo kakav logičan razlog da se objasne pokolji 7. listopada izrazima koji vraćaju u prošlost, poput oskudice, ekonomske nejednakosti ili čak okupacije palestinskih civila.
Glavni elementi odgovora na ovo pitanje leže u području uma. Ukorijenjen je u dimenziji mržnje, iz vjerskih i ideoloških razloga, poricanju postojanja “drugog” i autentičnoj čežnji za njegovim izumiranjem.
Da bi se to promijenilo, mora doći do duboke i temeljne promjene u osobnoj i kolektivnoj svijesti Palestinaca, prvo u medijima, vjeri i obrazovanju. Tako možemo spriječiti nove generacije Palestinaca koji se pridržavaju samopožrtvovnosti i koji nisu u stanju pokazati empatiju prema tuđoj boli.
Trenutačno se moramo usredotočiti i na opći i osobni šok koji je prisutan u našoj stvarnosti iz dana u dan, pomiješan sa strahom i brigom.
Zabrinutost je usmjerena i na ono što se trenutačno događa na granicama Izraela i na ono što čeka tu zemlju i društvo u budućnosti.
Teško je razumjeti da su, unatoč 75 godina neovisnosti, ti strahovi i brige još značajan dio izraelske stvarnosti.
Unatoč mirovnim sporazumima, transformaciji u start-up naciju i uspješnoj primjeni židovskog načela “Tikkun Olam” (popravljanja svijeta), taj strah ostaje u središtu izraelskog postojanja.
Država Izrael osnovana je da pruži židovskom narodu sigurnu domovinu u kojoj Židovi nikad neće biti ubijani zbog svoje vjere.
Poslije strašnih događaja 7. listopada mnogi Izraelci osjećaju užas i bespomoćnost, što ih podsjeća na najmračnija poglavlja kolektivnog sjećanja na holokaust.
Ali u svakom izazovu, pa makar on bio težak poput onog 7. listopada, postoji i prilika. To može biti ključna prekretnica u povijesti Izraela jer je to prava prilika da se oslobodimo okova teškog osjećaja da je Izrael osuđen na život pod stalnom prijetnjom.
Ne. To nije pitanje sudbine. Unatoč svemu, Izrael i dalje ostaje živahna demokracija, sa snažnim osjećajem jedinstva i čvrstim unutarnjim uvjerenjem o potrebi borbe i poraza ove terorističke organizacije. Unatoč značajnoj podjeli i polarizaciji koja je obilježila naše društvo tijekom prošle godine, solidarnost koju doživljavamo nakon tragedije 7. listopada zapravo je bila očekivana.
To je zato što se izraelsko društvo tradicionalno zbližava u vrijeme vanjskih prijetnji ili uočenih opasnosti. U tome je jasna razlika između nas i terorista Hamasa i njihovih pristaša. To je jasan rezultat dubokog vjerovanja u pravdu našeg puta, cionizma.
Nekoć je Hamas bio tolerantna, prosvijećena kultura
Svijetu je teško shvatiti što se događa. Slogan “Zajedno ćemo pobijediti” postao je ne samo slogan, nego i strategija jednostavno zato što nemamo drugog izbora, jer nemamo drugu zemlju.
Ipak, ne smijemo skrenuti pogled. Moramo se suočiti s ovim apsolutnim zlom kako bismo razumjeli zašto je Izrael tako odlučan pobijediti ovu mašineriju nasilja.
Oko 1400 Izraelaca ubijeno je u stravičnom masovnom ubojstvu, iz minute u minutu, tijekom više sati. Strašno je vidjeti da počinitelji ne osjećaju kajanje. Naprotiv, oni dokumentiraju i prenose svoja zlodjela s radošću, entuzijazmom i ushićenjem.
Što tjera vas barbarske islamiste? Nekoć je islam, u čije ime Hamas ubija, bio prosvijetljena i tolerantna kultura. Kako je došlo do toga da se pretvori u krvožedni i primitivni islam koji toliko mrzi Zapad i Izrael? Što ti barbari slave? Oni slave smrt nevinih civila dijeleći slatkiše i bombone kao znak radosti zbog njihove smrti. Slave baš kao i mračni iranski režim koji podržava terorizam. Za što se borite? Očito ne za posvećenje života, nego za održavanje kulta smrti.
Stručnjak za Bliski istok u Izraelu dobro je rekao: “Ono što se dogodilo 7. listopada u naseljima oko Gaze zauvijek će biti tamna mrlja na islamu, usporediva sa svastikom obojenom u boje Hamasa”.
Oduvijek smo znali tko je Hamas i svi smo bili previše upoznati s njegovom ideologijom.
Ne radi se o boljem životu dva milijuna stanovnika Gaze nego o eliminaciji židovske države i ubojstvu njezinih građana. Hamas je ISIS, palestinski ISIS.
Stvarnost Bliskog istoka i naše iskustvo zahtijevaju od nas da obratimo posebnu pozornost na ono što naši neprijatelji kažu, jer misle točno ono što kažu.
Kad Izrael napadne terorističku organizaciju Hamas da bi se obranio, to je dubok čin samoobrane.
Time preuzimamo odgovornost za svoju sudbinu i povjerenje u pravdu našeg puta.
S obzirom na Hamasov jasan interes za uništenje države Izrael i uništenje njezina naroda, kao i dramatično povećanje broja antisemitskih incidenata širom svijeta (što dokazuje da ekstremni antiizraelski program koji Izraelu uskraćuje pravo na samoobranu nije ništa drugo nego moderno ponovno rođenje stoljetnog antisemitskog progona Židova), ne postoji racionalan način da se tome suprotstavi osim nasilja kako bi se zaštitilo napadnuto mjesto.
To je upravo ono što Izrael čini ovih dana, boreći se protiv ubojitih ambicija Hamasa i vraćajući židovskom narodu osjećaj sigurnosti i uvjerenja u to da, unatoč ozbiljnom udarcu koji smo pretrpjeli 7. listopada, država Izrael ostaje jamac njihove sigurnosti.
Da bi se postigli ciljevi rata, kopnene postrojbe moraju biti poslane u područja pod kontrolom Hamasa kako bi ih istjerali iz tunela, sjedišta, bunkera i uporišta koje je proširio diljem pojasa. Širenje kopnenih aktivnosti pokreće se pod vremenskim pritiskom i provodi u skladu s ratnim pravilima.
Hamas koristi civilnu infrastrukturu, pa i bolnice
Treba naglasiti da, prema pravilima rata, ako se teroristička organizacija Hamas koristi civilnom infrastrukturom u vojne svrhe, to može postati legitimnom vojnom metom. Pod određenim uvjetima, to vrijedi i za medicinske ustanove.
Eliminacija Hamasa ključna je za Izrael, inače mi kao demokratska židovska država ne možemo preživjeti u ovoj regiji.
Izrael je počeo rat protiv Hamasovih terorista kad je zemlja bila u stanju očaja, beznađa, šoka i tuge. Izrael ima za cilj okončati Hamasovu vladavinu, uništiti njegove vojne kapacitete, eliminirati terorističku prijetnju Izraelu iz Pojasa Gaze i osigurati da ni Hamas ni bilo koja druga džihadistička organizacija ne preuzme ponovno kontrolu nad Pojasom Gaze.
Naravno, moraju se uložiti svi napori da se riješi pitanje talaca. DOVEDITE IH KUĆI!
Izrael vodi rat protiv Hamasa, kao i šire osi koja, između ostalog, uključuje Iran i njegove džihadističke milicije, poput Hezbollaha u Libanonu, Hutija u Jemenu i proiranskih milicija u Siriji. Ova os predstavlja prijetnju mnogim zemljama Bliskog istoka, uključujući Saudijsku Arabiju, Egipat, zaljevske države i Libanon, ali se proteže i na razne zapadne zemlje. Kažemo: ZAPAD JE SLJEDEĆI.
Zato je važno razumjeti da sukob nije samo izraelska privatna stvar. Rješavanje ovog sukoba utječe na budućnost Bliskog istoka, ali ima implikacije i na svijet u kojem živimo. Međunarodna zajednica pozvana je poduprijeti Izrael u njegovim naporima na iskorjenjivanju Hamasa u Pojasu Gaze, Bliskom istoku i diljem svijeta.
Sad, više nego ikad, ne trebamo savjete onih koji misle da znaju bolje kako se nositi s nasilnim ubojitim Hamasom i zaštititi naš narod. Ne, hvala.
“Niste sami, stojimo uz vas”, rekao je predsjednik Biden tijekom nedavnog posjeta Izraelu. Bili smo ispunjeni ponosom kad smo gledali i čuli predsjednika Sjedinjenih Američkih Država kako izražava nepokolebljivu potporu izraelskom pravu na postojanje u sigurnosti i njegovoj dužnosti da porazi Hamas. Njemačka i drugi svjetski čelnici također su izrazili solidarnost. Međutim, postoje i zemlje, a posebno mnoge organizacije civilnog društva, kao i sveučilišta, akademici, studentske organizacije i drugi, koji i dalje nerado govore protiv ubojitog Hamasa i štite neke od njegovih vođa.
Potpora Hamasu podrazumijeva potporu ISIS-u i Al Kaidi. Zemlje koje slijede ovu politiku neizbježno riskiraju pozivanje ekstremista u vlastitu zemlju. Gdje ste na ovoj moralnoj karti?
U Izraelu se borimo ne samo za svoj fizički dom nego i za svoj moralni dom.
Za razliku od situacije u Izraelu, u mnogim dijelovima svijeta neće biti sirena za upozoravanje na rakete koje bi vam poremetile san u sljedećim noćima. Dok se borimo za život u svojoj drevnoj domovini, moramo zaštititi svoje obitelji.
Naše “tajno oružje” pojavljuje se u punom sjaju ovih tjedana: otpornost izraelskog društva, civilnih aktivista, dobrovoljaca, rezervista, vojske, svih koji čine izraelski duh koji nas podsjeća da nemamo drugu domovinu i da je moramo sačuvati i osigurati pod svaku cijenu.
Bili smo iznenađeni, ali ne i zapanjeni. To je moto u Izraelu ovih dana.
Potražite novi broj magazina Express na svim kioscima