Primanje mita za koje ste osuđeni kod vas nije eksces već obrazac ponašanja, rekla je Miji Maroševiću sutkinja Županijskog suda u Zagrebu Irena Kvaternik obrazlažući nepravomoćnu presudu.
Upravo tu činjenicu cijenila je otegotnom dok je kao olakotne okolnosti, za jedinstvenu kaznu od tri godine zatvora, navela njegovo narušeno zdravlje, umirovljenje, dob, prijašnju neosuđivanost kao i protek vremena od počinjenja kaznenog djela.
Drugooptuženi Petko Gavrilović, direktor tvrtke Gamont, preko koga je u jednom slučaju mito Maroševiću platio Zvonko Tolić nepravomoćno je osuđen na godinu dana uvjetno.
Gavrilović, koji je kriv za pomaganje Maroševiću pri zloporabi položaja, neće u zatvor ako u tri godine ne počini novo kazneno djelo. Pored zatvora Marošević će ostati i bez šest milijuna kuna koje je, uvjeren je sud, stekao drugim kaznenim djelom.
Nije dokazao porijeklo novca
Do 1995. godine Marošević nije stekao znatniju imovinu. No vještačenjem imovine i svih prihoda njega i članova njegove obitelji u razdoblju od 1995. do 2015. utvrđen je nesrazmjer u iznosu na zakonite prihode i vrijednost imovine u iznosu od 5,738 milijuna kuna. Kako Marošević nije učinio vjerojatnim da ju je stekao zakonito ostat će bez nje. Sud nije prihvatio njegovu obranu da su mu članovi obitelji, kumovi i prijatelji davali pozajmice koje im nije vraćao a za koje nisu imali pisane potvrde.
Marošević je nepravomoćno osuđen zbog primanja mita i zloporabe položaja i ovlasti. Kako bi se na ulicama Grada Zagreba ugradile svjetiljke tvrtke Hellux Elektra predstavnik te češke tvrtke Željko Vujković morao je pristati voditelju Odsjeka za građenje i održavanje javne rasvjete Grada Zagreba Miji Maroševiću isplatiti pet posto od prodaje svjetiljke.
Svjetiljke su u razdoblju od prosinca 2005. do siječnja 2009. ugrađene na pet lokacija u Zagrebu. Njihova cijena bila je 263.896 kuna, a Miji je isplaćeno mito od 13.194 kune. Da bi došao do novca za već obavljene poslove i ušao u igru za nove mito je morao plaćati i Zvonko Tolić iz Elektro Građenja, tvrtke koja je bila podizvođač Elektre Zagreb koja je za Grad Zagreb obavljala poslove vezane za javnu rasvjetu.
'Uhvatila me žuč, znao sam da je uvijek naoružan'
Platio je 160.000 kuna mita.
- Marošević me nazvao 2007. godine i rekao mi da moram o svemu razmisliti, nakon što sam godinama radio za grad. Govorio je kako je on alfa i omega javne rasvjete i da mu zato moram dati novac. Nije rekao koliko - svjedočio je Tolić, a njegov iskaz je objavio Telegram.
- Bio sam uplašen. Dobio sam napad žuči, nikada se nisam našao u takvoj situaciji. Bio sam u dilemi što da učinim. Znao sam da, ukoliko Maroševiću ne predam novac, neću uspjeti naplatiti poslove koje sam već obavio. Bojao sam se i da ne ostanem bez novih poslova. Osim toga nije mi bilo svejedno, jer sam znao da je Marošević uvijek naoružan - rekao je Tolić.
Podigao je 40.000 kuna i s bocom vina ih predao Maroševiću.
No njemu to nije bilo dosta pa mu je preko svog oca dao još 40.000 kuna.
U rujnu 2008. godine bio je suočen s novim Maroševićevim zahtjevom.
Novac je ovoga puta trebao odnijeti Petku Gavriloviću u tvrtku Gamont, drugo veliko poduzeće koje je bilo angažirano na brojnim gradskim radovima, a njegovi čelni ljudi slovili su kao bliski Bandiću, pisao je Telegram.
'I danas se bojim osvete'
- Zbog svega toga bio sam u velikom strahu. Nisam to više mogao skrivati od svojih ukućana, posebno djece. No, prema Maroševićevoj uputi odnio sam Gavriloviću 40 tisuća kuna. I on mi je rekao da to nije dovoljno, jer je Marošević tražio 10 posto našeg godišnjeg prometa. Bio sam potpuno uplašen. Nosio sam novac kod konkurenta koji je imao veliku tvrtku. Ponovno sam morao prikupljati novac i ponovno sam tražio oca da ga odnese Gavriloviću - priča Tolić koji je, tvrdi, 2009. godine zbog zdravstvenih problema završio na operaciji i dugotrajnoj terapiji.
On ništa ne bi ni poduzimao da sve nije pokrenuo kum Milana Bandića Stipe Čičak, vlasnik tvrtke “Elektro Čičak”.
On je još 2014. godine podnio prijavu protiv Bandića i njegovih suradnika zbog natječaja za dodjelu poslova javne rasvjete vrijednog 132 milijuna kuna. Na tom je natječaju pobijedila tvrtka Elicom u vlasništvu Ivana Mučnjaka.
- Čičak mi je počeo pričati da se stalno traže neki novci od podizvođača za dobivanje poslova na održavanju javne rasvjete. I od njega su Marošević i Gavrilović tražili deset posto godišnjeg prometa. Marošević mi nikada nije rekao za što mu treba taj novac. Pristao sam mu dati mito jer sam želio ostati živ i zdrav i u poslu koji sam do tada obavljao. Ali i danas se bojim osvete - svjedoči Tolić koji je bio uvjeren da će s 80 tisuća kuna mita za Maroševića riješiti svoj problem. Nije, tvrdi, bio spreman davati mu deset posto godišnjeg prometa svoje tvrtke.