Ivo Sanader rođen je 8. lipnja 1953. u Splitu. S troje braće i sestrom odrastao je u religioznoj obitelji u Plinarskoj ulici. Obitelj nije mogla školovati četiri djeteta, te je Sanaderova majka zamolila rektora splitske Nadbiskupske klasične gimnazije da primi njenog sina na školovanje. Bio je odličan učenik, a poslije gimnazije je otišao u Rim studirati filozofiju. Ubrzo je shvatio da to ipak nije za njega, pa se vratio u Split. Sa svojom srednjoškolskom ljubavi Mirjanom vjenčao se 1978. godine. Preselili su se u Innsbruck u Austriji kako bi studirali; Mirjana arheologiju, a Ivo komparativnu književnost i romanistiku. Ivo Sanader diplomirao je 1982. na temu Nazor o svijetu u kazališnom djelu Jeana Anouilha. Po svršetku studija par se vratio u Hrvatsku.

U AUSTRIJI PRIVATNIK I OSNIVAČ HDZ-a
Ivo je kratko radio u marketinškom odjelu Dalmacijaturistu, zatim u nakladničkoj tvrtki Logos kao programski urednik. Pet godina kasnije (1988.) postaje glavni i odgovorni urednik Logosa. U to vrijeme radi na uređivanju popularnog časopisa Mogućnosti. U isto vrijeme dobili su otkaz i on i supruga. Iako je imao priliku predavati na Odsjeku za germanistiku Filozofskog fakulteta u Zadru, Sanader je odlučio sa suprugom otići u Austriju. Osnovao je dvije privatne tvrtke, te nastavlja održavati vezu s domovinom surađujući s magazinom Start. U Tirolu je 1990. godine osnovao ogranak HDZ-a, te ostvario prve kontakte s Franjom Tuđmanom. U Split se vratio u praskozorje Domovinskog rata. Tražio je razgovor s gradonačelnikom Onesninom Cvitanom koji je potom zaključio da Sanader ima 'odgovarajući strukturu i reference' za rad na mjestu intendanta Hrvatskog narodnog kazališta. U međuvremenu je i zastupnik u Saboru, a iz HNK odlazi u kolovozu 1992. na mjesto ministra znanosti, tehnologije i informatike na kojem ostaje do siječnja 1993. Ministarsko mjesto zamjenio je funkcijom zamjenika ministra vanjskih poslova. Krajem studenog 1995. postaje predstojnik Ureda predsjednika i glavni tajnik Vijeća obrane i nacionalne sigurnosti (VONS). U siječnju 1996. postaje član Zajedničkog vijeća za suradnju s BiH. U studenom 1996. Sanader je smjenjen s te dužnosti i vraćen u Ministarstvo vanjskih poslova na staro radno mjesto zamjenika ministra vanjskih poslova.

DOBIO DVA MANDATA PREMIJERA
Na 5. Općem saboru HDZ-a 2000. godine izabran je za predsjednika stranke nasljedivši na tom mjestu Franju Tuđmana. Do tada je u stranci bio član Predsjedništva HDZ-a i međunarodni tajnika stranke. Odgovarajući na prijedloge koji su se čuli na stranačkom saboru kako bi se HDZ trebao ispričati biračima izjavio je da bi se HDZ trebao "ispričati članovima koji su ostali u HDZ-u i Tuđmanu zato što zastupnici HDZ-a nisu napustili sabornicu na svečanoj konstituirajućoj sjednici kada nije odana počast prvom hrvatskom predsjedniku." Na izborima 23. studenog 2003. sa HDZ-om pobjeđuje i postaje premijer. Na idućim parlamentarnim izborima 2007. osvaja drugi premijerski mandat. Odlikovan je 2008. godine jednim od najvećih odlikovanja hrvatske države Veleredom kraljice Jelene s lentom i Danicom. Objavio je i dvije knjige: I ružičasto je crno, te Fenomen parfema. U suradnji s Antom Stamaćem sastavio je antologiju hrvatske ratne lirike U ovom strašnom času. Član je Društva hrvatskih književnika i hrvatskog centra PEN kluba. Ima dvije kćeri.