Gotovina je rođen 1955. godine u Tkonu na otoku Pašmanu u zadarskom arhipelagu. Prije no što je krenuo u školu, na gradilištu obiteljske kuće, štiteći djecu od eksplozije, poginula je njegova majka. Nakon majčine smrti, otac Milan sa sinovima Antom i Borom seli u Pakoštane kraj Zadra. Otac se relativno brzo ponovno oženio te je s drugom suprugom dobio kćerku i sina. Najmlađa sestra posljednja je osoba kojoj je Gotovina mahnuo kad se kao 17-godišnjak ukrcao na brod i isplovio u nepoznato. Njegova obitelj u Pakoštanima 20 g. nije znala gdje je on. Navodno im se javio tek jednom razglednicom. Naime, početkom 1973., nakon mjeseci provedenih u Fort St Nicolasu, utvrdi u starom dijelu Marseilla u kojem se nalazio regrutacijski centar Legije stranaca, Gotovina je položio ispite i potpisao da pristupa Legiji stranaca. Toga je dana postao Andrija Grabovac, rođen 10. prosinca 1953. ili, jednostavno, broj 151408. Tu je prošao padobransku i ronilačku obuku te postao punopravni pripadnik te postrojbe. Ratovao je diljem Afrike, a '81. u Čadu je ranjen snajperskim metkom u glavu.

INSTRUKTOR KOMANDOSA
Nakon otpuštanja u dočasničkom činu narednika, Legija stranaca ubrzo ga je pozvala da se javi u francusko ministarstvo obrane. Pod legendom da je Francuz imenom Toni Moremante i zapravo na proputovanju, postao je instruktor komandosa u zemljama Srednje i Latinske Amerike. Krajem 1983., negdje u džungli nedaleko od rijeke Montagua, razbolio se od tropske bolesti koju je preživio zahvaljujući tome što je žvakao lišće koke. Gotovina je za zasluge kao član Legije stranaca dobio francusko državljanstvo, a da bi ga potom francuski sud u odsutnosti osudio zbog pljačke, kidnapiranja i iznuđivanja.

POVRATAK U HRVATSKU
1991. Gotovina je iz Buenos Airesa stigao u zagrebačku zračnu luku kako bi sudjelovao u Domovinskom ratu. No ni tad se nije javio nikome. Tek spletom neobičnih okolnosti obitelj saznaje da se vratio u Hrvatsku. Nakon što je stekao čin generala, zapovijedao je operacijom "Oluja" u kolovozu 1995. Uoči Oluje tajno se oženio pukovnicom Dunjom Zloić s kojom ima sina (iz prethodnog braka i izvanbračnih veza ima dvije kćerke). Odmah nakon Oluje Haaški sud je započeo istragu o zločinima napravljenima za vrijeme i nakon ratnih operacija. Tužilaštvo je tako 1998. zatražilo službeni iskaz od Gotovine. Međutim, iako je bio spreman na razgovor, hrvatski politički vrh mu to iz nepoznatih razloga nije odobrio. Promjenom vlasti u siječnju 2000. dolazi do antagoniziranja novouspostavljene šesteročlane koalicije i novoga predsjednika Mesića s jedne strane, te poražene stranke HDZ-a i određenog broja najviših hrvatskih časnika, napose onih koji nisu imali simpatija za vlast liberalne provenijencije. Zbog otvorenoga pisma nekolicine najviših časnika u kojemu je oštro kritizirana politika nove vlasti, a koju je supotpisao, Gotovina je umirovljen 2000.
Međunarodni sud za ratne zločine u Haagu podigao je 2001. optužnicu protiv Gotovine, optužujući ga za planiranje etničkoga čišćenja te ratne zločine. Gotovina je odbio primiti optužnicu (koja je dostupna na jednoj od vanjskih poveznica), te se od podizanja optužnice do uhićenja 8. prosinca 2005. na Kanarskim otocima nalazio u bijegu, s nepoznatim prebivalištem. Obje su hrvatske koalicijske vlasti, i ona predvođena SDP-om (2000.-2004.), i ona predvođena HDZ-om (2004.-), priznavajući legitimitet Haaškoga suda, pozivali Gotovinu da se preda. Gotovina je, nakon dugogodišnjeg skrivanja, uhićen na Kanarskim otocima (Španjolska) 7. prosinca 2005.