Doktor Stevo Vejić preminuo je u ponedjeljak, a u Čačincima je pokopan u srijedu. COVID je njegov život ugasio u samo desetak dana borbe, od kojih je većinu proveo na respiratoru. Imao je 58 godina, a iza sebe je ostavio nevjenčanu suprugu i malodobno dijete.
POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI: Od korone preminuo prvi liječnik u Hrvatskoj
- Stevo je bio naš sumještanin. U Čačincima je rođen i odrastao, tu je proveo i cijeli svoj radni vijek, više od 25 godina. Dobričina, humanist, požrtvovan - bio je pravi ‘seoski’ doktor, dan i noć na usluzi svojim pacijentima. Nikad mu nije bilo teško učiniti nešto za nekoga. Svi smo zapravo bili njegovi pacijenti, pa i ja. Nije mi bio samo liječnik, bio mi je i prijatelj, kao i većini nas u Čačincima. Svi smo ga iznimno cijenili, kaže Mirko Mališ, načelnik općine Čačinci, koja trenutačno ima pet mještana zaraženih koronom.
Kao branitelj-dragovoljac, dr. Vejić je bio i u ratu, pratio je 132. brigadu, 2. bojnu kao liječnik, a bio je i ranjen, nastavlja Mališ dodajući kako ga ništa nije spriječilo da nastavi svoj liječnički poziv.
Simptomi su mu se brzo razvijali
- Kad smo čuli da je zaražen, nadali smo se da će se izvući. Virus je vjerojatno i zaradio jer je išao i u kućne posjete pacijentima. Nije bio jedan od onih doktora koji su se ‘stisli’ zbog COVID-a, nego je neprestano radio s ljudima, ali se držao svih propisanih mjera - nastavlja načelnik.
Izgubili su ljudsku i intelektualnu veličinu koju su često uzimali zdravo za gotovo, a koju će biti jako teško zamijeniti, napisao je na stranici općine Čačinci u oproštaju od doktora Vejića.
A doktor Vejić je prve simptome zaraze primijetio u četvrtak, 19. studenog, kad je dobio temperaturu. Simptomi su mu se brzo razvijali pa je već idući dan počeo otežano disati i kašljati te je sam sebi prepisao antibiotik Klavocin, koji je počeo piti kako bi izbjegao upalu pluća. No upala se ipak dogodila i tri dana nakon pojave simptoma već je bila jako teška.
- U tijeku obrade sam ga već gubio, padao je u komu. Kad smo mu snimili pluća, bilo je jasno da je došao prekasno. Imao je obostranu tešku pneumoniju. Pluća su gotovo nestala pod virusom. Imao je samo 40 posto kisika u krvi, a normalno je imati 85 i 90 posto. Da je došao ranije ili odmah kad je dobio temperaturu, možda bi imao više šanse. Nije imao ni dijabetes ni astmu niti bilo koju drugu kroničnu bolest. Bio je radno aktivan doktor, svakoga dana u pogonu, bez poštede. Njegova jedina otegotna zdravstvena okolnost bila je pretilost, ali je, s 58 godina, mogao s tim živjeti još dugo - zaključuje dr. Maloševac.
Doktora Vejića prebacili su u respiratorni centar u Kliničku bolnicu u Osijeku i tamo je bio danima, na respiratoru, zapravo cijelo vrijeme u komi.
'Nije se budio iz kome, znali smo da je kraj'
- Nadao sam se da će se oporaviti, ali kad sam čuo da se ne budi iz kome, znao sam da su to njegovi posljednji dani. Liječnik na prvoj liniji, do četvrtka je radio, hodao, a onda ‘ode’ u deset dana, tvrdim isključivo i zbog COVID-a. On je prvi liječnik koji je umro baš od COVID-a. Zato sam ogorčen zbog onih koji u tu bolest ne vjeruju. Korona uistinu postoji, teška je i nepredvidiva, potencijalno smrtonosna. Korona nije samo bolest pojedinca. Zbog svoje sposobnosti da u kratkom vremenu dovede mnogo ljudi do stanja u kojem trebaju intenzivnu pomoć za preživljavanje, ona preopterećuje medicinske resurse - kaže dr. Maloševac.
Zdravstvo opterećeno masovnim obolijevanjem od COVID-a ne može pružiti adekvatnu skrb ni drugim životno ugroženim ljudima, dodaje.