Nikola Čičak (57), čija je fotografija 1992. godine, zahvaljujući američkom novinaru, obišla cijeli svijet, jedan je od najpoznatijih logoraša srpskog logora smrti na Manjači. Tek nakon objavljivanja te fotografije mnogi su saznali za jedan od najstrašnijih srpskih logora – Manjaču, za kojeg su Srbi tvrdili da je ispitni centar, a ne logor.

– Kakav ispitni centar, to je bilo strašno, u takvim uvjetima ne bih držao stoku. Jad i čemer, strah i glad, ponižavanje, batinanje, i tako svaki dan i to 16 mjeseci koliko sam proveo na Manjači. Ljudi su ubijani, nestajali bi preko noći, zakopavali bi ih u rudnik u Ljubinju. Noć, tišina, mrak, hangar je pun muškarca, a kao da nikoga nema. Svi smo disali tiho, ako bi netko u snu bio bučniji, drugi bi ga lagano gurnuli, jer svi smo se plašili da ne bi uznemiri nekog od čuvara, a njim su živci bili tanki. Onda se u neko doba prolomi jauk, nekoga tuku, bilo bi to u rano jutro, i to u vampirsko vrijeme kako smo nazivali te sitne sate. Jeza bi prošla kroz tijelo, jer nitko nije znao kada će doći na red za mučenje i ubijanje – teško, birajući riječi opisuje Nikola svoj boravak na Manjači. Danas živi u Busovači u BiH, s obitelji. Kaže kako mu je sad jedina želja izvesti na put svojih dvoje maloljetne djece, kćer (15) i sina (10).

Foto: Franjo Lepan/24sata, Privatni album

Svoj život i priliku da osnuje svoju obitelj, da ima suprugu i s njim potomke Čičak kaže može zahvaliti američkom novinaru koji je bio u posjeti logoru i koji je načinio fotografije koje su obišle svijet. Uvjeren je da su one bile od strane Srba pregledane prije nego ih je sa sobom novinar odnio, vjerojatno su one na kojima se vidjela sva brutalnost čovjeka prema čovjeku bile obrisane, ipak je nekolicina izašla na svjetlo dana. Nikola Čičak, gol do žice, čovjek kostur postao je najpoznatiji logoraš Manjače.

– Kada su me zarobili imao sam 78 kilograma, a kada sam razmijenjen u Zemuniku kod Zadra izvagali su mi 36 kilograma. Nisam mogao stajati, niti sjediti, nisam bio svjestan što se događa, ubili su sve u meni – sa suzom u oku priča Nikola. Ništa lakše nije bilo ni kasnije, uslijedila je borba za zdravlje, počeo je obilaziti liječnike, bio je u bolnicama od Zadra, do Slavonskog Broda, a završio je u Vrapču, jer mu je dijagnosticiran teški oblik PTSP-a.
Najžalosnije je u svemu što nije riješio svoj status, niti je branitelj, a niti logoraš. Primoran je da zajedno sa svojom obitelji živi od milostinje koju mu daju dobri ljudi, jer 90 konvertibilnih maraka koliko dobije njegova supruga Angela (49),  niti približno nije dovoljno za život. Mada ga je stid, priznao je da je primoran prositi.

– Da nije bilo časnih sestara ne bi imali ni krov nad glavom. Kuća je mala, s dvije prostorije u kojima živi nas četvero, ispucala je i ne uvjetna za život, ali bolje nemamo. Bio bih sretan kada bi nam netko pomogao da dogradimo neku prostoriju da mi djeca imaju po svoju sobu, a meni u supruzi kako bude. Molim dobre ljude da nam pomognu, pa koliko mogu bit ćemo im jako zahvalni – rekao je Nikola. Njegova kćer je učenica 2. razreda Turistički ugostiteljske škole, planira se prebaciti u školu za fizioterapeuta, ako roditelji uspiju osigurati novac za autobusnu kartu do škole.

Foto: Franjo Lepan/24sata

– Tri mjeseca smo dužni za mjesečnu autobusnu kartu. Ne znamo što će biti sa sinom, žao nam je jer je jako dobar učenik, kući donosi samo petice – rekla je po prirodi jako tiha Angela. Nikola traži pomoć i od hrvatske države, moli sve one koji bi mu mogli pomoći u rješavanju statusa branitelja i logoraša, ne traži ništa što mu ne pripada i za sve ima potrebnu dokumentaciju. Vratio se u rodnu Lašvansku dolinu, jer je vjerovao je da će mu ljudi omogućiti da živi koliko toliko normalno, da će dobiti ono što mu pripada.

– Nikada nisam tražio da mi država nešto da, jer u rat nisam otišao s tom namjerom – kaže Nikola Čičak. Svi ljudi koji bi željeli pomoći ovoj obitelji mogu to učiniti uplatom na tekući račun otvoren na ime Nikola Čičak
TRN 1613000078557639, Swift Cod: RZBABA2S, Raiffeisen Bank.

Na upit Ministarstvu branitelja Republike Hrvatske o slučaju Nikole Čička stigao je odgovor.

Nikola Čičak bio je pripadnik HVO-a u Travniku. Zakonom o Hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji propisano je da pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočenja, imaju pravo na invalidsku mirovinu po spomenutom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjeno za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po  pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine.

U konkretnom slučaju da bi gospodin Čičak mogao ostvarivati pravo na mirovinu u Republici Hrvatskoj sukladno Zakonu potrebno je da ima priznat status ratnog vojnog invalida temeljem zatočenja u Bosni i Hercegovini. Isto tako pravo na mirovinu mogu ostvariti i pripadnici HVO-a kojima je u Bosni i Hercegovini pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela priznat status ratnog vojnog invalida od I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede. U konkretnom slučaju, ukoliko gospodin Čičak nije ostvario status temeljem zatočenja u Bosni i Hercegovini da bi ostvarivao pravo na mirovinu u Republici Hrvatskoj uvjet je da ima status ratnog vojnog invalida najmanje IV. skupine (80%) temeljem bolesti ili ozljede u Bosni i Hercegovini.

Foto: Franjo Lepan/24sata

Jedino pravo u Republici Hrvatskoj koje je Zakonom propisano za pripadnike HVO-a koji ispunjavaju gore navedene uvjete je
pravo na mirovinu.
Ministarstvo hrvatskih branitelja nakon donošenja Zakona i dalje radi na poboljšanju materijalnih prava pripadnika HVO-a te se nadamo da ćemo u skorijoj budućnosti i za pripadnike HVO-a koji nisu stradalnici rata u Bosni i Hercegovini, a nalaze se u teškoj
socio-materijalnoj situaciji, donijeti zakonodavni okvir koji će omogućiti poboljšanju njihova materijalnog statusa.
I do sada je Ministarstvo hrvatskih branitelja omogućavalo pripadnicima HVO-a ostvarivanje prava na mirovinu temeljem ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine iz 2006. godine, a trenutno je u Republici Hrvatskoj 5.926 korisnika osobne
mirovine te 750 korisnika obiteljske mirovine.

Prema izjavi Nikole Čička, njegov status branitelja i zatočenika rješava se već četiri godine i nikako da se riješi.

- Svi obećavaju, uzimaju od mene dokumente o mojoj bolesti, ali rješenja o statusu još nema, pa stoga molim sve ljude dobre volje koji bi da mi pomognu da mi se prizna ono što mi pripada, ne tražim ništa više od toga – rekao je Nikola, uvjeren da će mu ljudi pomoći.