Sadašnja Uprava Uljanika odlazi do kraja ovoga tjedna sigurno. Da mi je netko prije godinu dana rekao da ću uz svoj posao skladištara u Uljaniku zamijeniti pojmovima kao restrukturiranje ili dubinska analiza ili druge ekonomske pojmove, rekao bi da nije normalan. Rekao je to na početku našeg razgovora Puljanin Samir Hadžić (42) koji je na nedavno održanoj Skupštini dioničara Uljanika predložen za člana nadzornog odbora uz radnika Ranka Svećarovskog. Još se čeka potvrda od Trgovačkog suda. Kaže da ne želi “trčati pred rudu” dok ne bude na papiru da je izabran.
Punih četrnaest godina Hadžić je proveo u Uljaniku, a nada se da će i dalje ostati.
- Situacija je trenutno katastrofalna. Ništa se od Skupštine nije pomaklo, a mi gubimo dragocjeno vrijeme. Svaki dan Uljanik bilježi 20 radnika manje jer ljudi daju otkaz, spremaju se napustit Istru i jedini cilj im je Irska, Njemačka,Italija, sigurna egzistencija.... Ja ih podržavam, razumijem. Iako govorim tri jezika: Engleski, Talijanski, dijelom Njemački, a rođen sam u Amsterdamu, neću otići iz Uljanika do zadnjeg trenutka. Neću napustiti brod koji tone - kaže Hadžić.
U posao krenuo za ocem
- Moj otac je radio u inozemstvu u brodogradnji, a i ja u Italiji. Do svoje 29-te godine sam radio u šest raznih brodogradilišta, a u Puli sam radio i u škveru i kao izbacivač u raznim diskotekama, “u fušu” kako bi se reklo - dodao je ističući kako je ipak brodogradnja njegov poziv.
- Zbog problema s kičmom sam igrom slučaja završio u skladištu Uljanika, iako sam bio zaposlen kao brodocjevar. Danas sam skladištar Uljanika koji je na naslovnicama novina - kazao je. Zajedno s drugim radnicima oformio grupu “Uljanik za bolje sutra” i SZOBU, kako bi se što bolje informirali o stanju u pulskom škveru i borili za radnike.
- Kroz vrijeme nas je situacija dovela do ovog gdje smo danas. Nadam da ćemo uz pomoć države, koja je ključni igrač u svemu ovome i jedina može učiniti da nas ima ili nema, izaći iz problema. Da u to ne vjerujem, ne bi s vama pričao. Uljanik ima dovoljno sposobnih ljudi. Ova Uprava je prošlost, a što su radili, ogleda se u današnjoj situaciji. Oni će odgovarati za svoje postupke, o tome neka brinu institucije - rekao je.
Na pitanje hoće li uprava uzeti bonuse kaže: “Mi smo danas u velikom bankrotu, a hoće li Uprava uzeti bonuse na koje imaju pravo po ugovoru, ne znam. To je moralno pitanje svakog ponaosob, ali u svakom slučaju do petka Uprava odlazi! Koliko je Uljanik u gubitku, u ovom trenutku ne znam jer nisam član ni Uprave a niti nadzornog odbora i nemam uvid u poslovne knjige. U trenutku kada budem izabran, imat ću uvid u situaciju”.
Neispunjavanje rokova brodovlasnicima dolazi na naplatu, a Ministarstvo gospodarstva kaže, mora povući potez gdje će se podvući crta i prestati donositi gubitke te početi stvarati dobit.
I sam jedva preživljava
- Radnik sam kao i svi drugi. Ne dobivam bonuse, niti plaće s četiri znamenke, a član Nadzornog odbora dobiva nula kuna. Imam kredit, kao i žena, a imamo i dijete od 13 godina. Kako živimo, možete pretpostaviti. Dijete razumije da se nema, ali teško je. Supruga je medicinska sestra i snalazimo se kako znamo i umijemo. Nisam platio svoje kredite, a banka mi uredno šalje opomene. Ne zanima banku restrukturiranje. Razmišljam i ja o mogućem odlasku jer ako ovako nastavi Irska će postati potreba. Ali ću otići zadnji - ističe. - Lako je sjesti za kormilo broda koji ide brzo i lijepo, a teško preuzeti brod koji tone - kazao je Samir.
Dodaje da je na žalost do sada oko 800 ljudi otišlo iz Uljanika i 3.maja, a u škveru su u izgradnji tri broda.
- Posla ima ali nemamo likvidnosti da posao završimo. Tržište i dalje postoji jer neki brodovlasnici imaju namjeru naručiti još nekoliko brodova. Zadovoljni su našim poslom. Radnički su džepovi prazni i jedino nam može pomoći Vlada.Ostaje i opcija da podignemo na kraju šator na Markovom trgu ako budemo prisiljeni na to.Ne želimo to, ali ako budemo morali idemo, jer će to biti poruka Zagrebu i svima - kazao je na kraju.