Bilo je to prije gotovo 16 godina. Milan Bandić govorio je na nekoj konvenciji članstva. Upravo se na izborima bio vratio na gradonačelnički tron nakon spektakularne izborne pobjede, kad se riješio HNS-a. Ali u tom govoru nije bilo trijumfalizma. Govorio je kako je sad odgovornost samo na njima. Odgovornost da pomognu građanima, da se članovi ne uljuljaju i ne slave. Da ta pobjeda ne znači sinekure i lagodan život nego težak rad i rješavanje problema.
Bandić je bio u naponu snage. Inspiracija i autoritet prštali su iz njega. Ostavljao je dojam čovjeka kojem si jednostavno morao vjerovati. I slijediti ga.
POGLEDAJTE VIDEO: Afere Milana Bandića
Sasvim različito od trenutka u kojem sam ga prvi put izbliza vidio. Tad je bio ljutit, pokušao se izvući i nije uspio. Sve mu se srušilo. Kao mladog novinara poslali su me na odbor na kojem su raspravljali o Bandiću.
Prvi sam put ušao u zgradu skupštine, u kojoj sam sljedećih godina znao provoditi dane i dane. Taj je odbor nekoliko sati raspravljao o tome treba li Bandić otići nakon vožnje u pijanom stanju i bijega od policije. I morao je otići na mjesto zamjenika za društvene djelatnosti, a na čelo grada došla je Vlasta Pavić. Bio je vrlo frustriran, a njegovi ljudi i dalje su uvjeravali novinare kako je samo koristio osvježivač daha. Poslije mi je njegov vjerni suradnik Slobodan Ljubičić priznao da su to izmislili jer je negdje pročitao da to “prolazi”. Bila je to prva Milanova laž s kojom sam se susreo, a do danas ih je bilo mnogo.
Nikad nisam pretpostavio da će sljedećih 20 godina rada obilježiti upravo praćenje rada Milana Bandića i da ću čak s kolegicom napisati knjigu o njemu. Koja će na kraju biti inspiracija za jedini film o gradonačelniku.
U subotu u noći probudio me poziv iz redakcije. Kad sam dobio potvrdu da je preminuo, osjetio sam samo tupu prazninu.
Uvijek spreman pomoći
Jer u tih 20 godina bilo je svega. Otišao je čovjek o kojem sam napisao tisuće tekstova. Najčešće kritičkih i o njegovim aferama, ali i o njegovoj sposobnosti političkog opstanka. Gledao sam kako ljudi koji su bili njegovi kritičari dobivaju poslove u upravi u zamjenu za šutnju. Otkrivao kako se osnivaju paravan tvrtke, s kojima se onda mijenjaju zemljišta na štetu Zagreba. Kako se preplaćuju poslovi, kako gomila tajnu imovinu. Kako radi usluge kojima kupuje vjernost, financira kampanje s novcem nepoznatog podrijetla, prenamjenjuje parcele iz zelenih zona u građevinske. Kako zapošljava bivše policajce i istražitelje, kako ima veze u tajnim službama, kako uhljebljuje ljude koji uopće ne moraju dolaziti na posao, stvara ovisnost o sebi i kod HDZ-a i SDP-a. Ljutio se što DORH godinama nije ništa poduzimao. Gledao ga uplašenog, ali odlučnog kad je uhićen.
Ukratko, kako onaj Bandić koji je govorio o isključivoj brizi za građane degenerira u simbol korupcije i koristi i za sebe i svoju mrežu ljudi. I najčešće pitanje koje sam dobio je bilo: Kako on opstaje?
- Pa oni se boje ljudi! Najradije bi pobjegli. Ljude treba zagrliti pogledom, dati im do znanja da ti je stalo - rekao mi je jednom Bandić svoj recept kritizirajući jednog premijera i tadašnjeg šefa oporbe.
Bandić je, uz sve, bio i ostao čovjek koji je imao šarma. I s tim svojim približavanjem običnom čovjeku gradio je bazu onih koje nisu zanimale afere i milijuni koji se odlijevaju. Njima je bilo važno da je on njima pomogao. I to govori puno o političkoj kulturi i obrazovanju dijela birača. Ali kad već stvari tako tu funkcioniraju, Bandić je bio politički majstor. Još davno je jedan njegov suradnik rekao da će on pasti kad se stvari budu rješavale na stolu, a ne ispod njega.
Advent kao obrazac
Bandićeva važna crta uspjeha je i to što prema političkim protivnicima nije bio osvetoljubiv. Štoviše, uživao je pomoći onima koje politički sruši. Dugačak je popis onih kojima je pružio ruku kad su pali, pa čak i ako su ga ranije kritizirali. Tad se osjećao moćno. Čitavu karijeru vjerovao je da je neuništiv.
- U sedmome mandatu će doći i taj Pandžić tražiti posao kod mene - prenijeli su mi poruku nakon što smo objavili seriju otkrića o Adventu i milijunskim poslovima za njegove pajde.
To se nije dogodilo. Advent je dobar primjer cijele Bandićeve ere i njegova načina rada. Nešto izvana sasvim pozitivno, a u pozadini poslovi za probrane. Tako je bilo kod većine stvari.
I čak je on toga bio svjestan. I znao je da ja to znam. Ali je na to reagirao različito od većine političara.
- Dereš ti dereš, bogami si me dobro oprao - rekao je jednom.
- Pa, dobro, jedino mene još niste tužili - u šali sam odgovorio jer je u to vrijeme tužio sve redom.
Nije čovjek koji je prijetio
- Nisi prešao crtu - rekao je.
Unatoč iznimno kritičnim tekstovima i otkrivanju njegove imovine, rušenju nekih unosnih poslova, nikad u 20 godina nisam osobno primio ni jednu direktnu ili indirektnu prijetnju.
Sad mnogi govore o pogreškama u njegovoj vladavini. Nažalost, to nisu bile pogreške, nego namjerno uspostavljen sustav pogodan za korupciju. Ali je Bandić pokazao da u hrvatskoj politici to prolazi. Ako pokažeš i ljudsko lice.