Vili Beroš ušao je u Remetinec kao osumnjičenik, a izašao kao cinik.

Prvo je "zahvalio institucijama što rade svoj posao", misleći pritom valjda na Ivana Turudića i Uskok koji su ga uhitili prije nego što je to stigao učiniti EPPO. 

A zatim je objasnio kako je zahtjev za isplatom dužnosničke plaće po modelu 6+6 "prilika da, pogotovo ako je nevin, osigura egzistenciju svojoj obitelji", kao da ga se u postupku - barem onom koji vode europski tužitelji - ne tereti za uzimanje mita od 75 tisuća eura.

To doista zvuči kao cinizam.

Zahvalnost onima koji su ga uhitili po manjoj kvalifikaciji od onoga što mu na teret stavljaju europski tužitelji, kao i topla ljudska priča o egzistenciji i brizi za obitelj nakon što su ga povezali s kontroverznim poduzetnicima, zločinačkom organizacijom i davateljima mita.

Zar se tako brinuo za obitelj?

Nije on Mali

Naravno, svaki osumnjičenik koji izlazi iz Remetinca pred isukane novinarske mikrofone planira svoj govor, smišlja parole, kuje doskočice, rebuse i skrivene poruke kojima želi zabaviti javnost, a vrlo često predstavlja se i kao žrtva političkog procesa.

Beroš je čak bio i prkosan, pa je poručio da njega "nitko ne zove Mali". Barem ne u lice. Samo u Whatsapp porukama Petračevih.

Ipak, Beroš je iznenađujuće zahvaljivao institucijama koje su ga uhitile, što je vjerojatno prvi takav slučaj u povijesti političke korupcije, pa stoga i ne može zvučati nikako drugačije nego kao nepatvoreni cinizam. U stilu, "hvala vam na ovom uhićenju".

A ta zahvalnost mogla bi se pretočiti i u daljnji postupak pod budnim okom i ravnanjem Ivana Turudića, kad će se slučaj ubrizgati u kapilare hrvatskog pravosudnog sustava pod nadzorom i utjecajem HDZ-a. Negdje u dugom lancu "institucija koje rade svoj posao" neka karika mogla bi popustiti.

Topla ljudska priča

No možda je još ciničnije zazvučala Beroševa izjava o tome da mu model 6+6 pomaže da "osigura egzistenciju svojoj obitelji", što bi stisnulo srce i najgorem kritičaru i tužitelju, kamoli neće HDZ-ovcu. Beroševo uhićenje postala je tako ultimativna bitka za njegovu i egzistenciju njegove obitelji. On je sada žrtva, a ne zločinac.

Je li onda i sve drugo što je činio također bilo usmjereno osiguravanju egzistencije obitelji?

Očito Berošu nije bilo dovoljno članstvo u HDZ-u, opjevanoj interesnoj organizaciji, već je morao pristupiti i masonima, također slavnima (ili notornima) po tome što u tajnosti promoviraju svoje članove, međusobno se potpomažu i umrežuju, realiziraju međusobne interese i naravno, osiguravaju egzistenciju.

Petračevi

Ali bivšem ministru čak ni to nije bilo dovoljno, već je - prema tvrdnjama tužitelja - stupio u zločinačku organizaciju pod navodnim ravnanjem Hrvoja Petrača koja je namještala natječaje, preplaćivala uređaje, pritiskala ravnatelje bolnica i dijelila mito sudionicima.

Je li onda i sve to bilo usmjereno "osiguravanju egzistencije obitelji"?

Ako nije, zašto se onda u to upuštao? Takvim aktivnostima ugrozio je egzistenciju obitelji. 

I ako jest, zašto sad kad je sve propalo, spas od kaznenog postupka traži u državnom proračunu kojeg je - prema tvrdnjama tužitelja - pomogao pljačkati?

Uglavnom, Beroš izlazi iz Remetinca kao promijenjena osoba, kao požrtvovni obiteljski skrbnik, kad se već nije pokazao skrbnikom zdravstvenog proračuna, i izlazi s punim povjerenjem u institucije koje su dobar dio proteklog tjedna provele u natezanju s europskim tužiteljima oko nadležnosti nad Berošem.

Tko im onda ne bi bio zahvalan?

Čak i bez cinizma.