Momčilo Krajišnik, visokorangirani političar bosanskih Srba za vrijeme rata iz 90-ih, haški osuđenik i prvi predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske, preminuo je jutros u Banja Luci, potvrđeno je iz Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske.
POGLEDAJTE VIDEO: Ratni zločinac Momčilo Krajišnik preminuo
Krajišnik je bio zaražen koronavirusom, i s teškom kliničkom slikom prošli je tjedan prebačen na odjel intenzivne skrbi banjalučkog UKC-a.
Momčilo Krajišnik rođen je 1945. u naselju Zabrđe koje se nalazi u općini Novo Sarajevo. Bio je magistar ekonomskih znanosti i prije rata radio je kao jedan od direktora jedne od najvećih kompanija u bivšoj Jugoslaviji, sarajevskog Energoinvesta. Zanimljivo je, iz današnje perspektive, da je upravo tu upoznao budućeg čelnika bosanskih Srba Radovana Karadžića.
Tijekom procesa pred Haaškim tribunalom, Krajišnik je naveo da je Karadžića upoznao 1983. godine, u privatnim, nepolitičkim okolnostima, jer su radili u istoj kompaniji: Krajišnik kao jedan od financijskih direktora, dok je Karadžić, kao psihijatar, honorarno u to vrijeme radio u ambulanti Energoinvesta. Iz ovog poznanstva izrodila se afera zbog koje je Krajišnik osuđen na devet mjeseci zatvora. Osuđen je zbog malverzacija oko izgradnje vikendice Radovana Karadžića na Palama. Krajišnik je kasnije, tvrdeći da je nevin, koristio ovu činjenicu za bildanje vlastite biografije, tvrdeći da je zatvoren isključivo zbog toga što je bio Srbin po nacionalnosti. U ovome nije bio usamljen. Cijeli je niz političara koji su se pojavili 90-ih, ne samo u Bosni i Hercegovini, koji su po uzoru na Momčila Krajišnika pokušavali "profitirati" na predratnom zatvorskom stažu.
U periodu nakon rata, od 1996. pa do 1998. godine, Krajišnik je bio srpski član Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Bio je i sudionik mirovnih pregovora o Bosni i Hercegovini u Daytonu, jer su Karadžić i Mladić bili unaprijed isključeni iz njih, dakle Krajišnik je tu figurirao kao netko prihvatljiv u tom trenutku. Richard Holbrooke, specijalni američki izaslanik za Balkan u to vrijeme, nazvao ga jednom prilikom "Mister No", "Gospodin Ne", jer je bio beskompromisan i tvrd u svojim stavovima tijekom pregovora.
Uhićen je u travnju 2000. godine od strane francuskih komandosa koji su djelovali u sastavu tadašnjeg SFOR-a. Potom je prebačen u zatvor Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju (Haaški tribunal) u Haagu. Tužiteljstvo je Krajišnika optužilo za sudjelovanje u udruženom zločinačkom poduhvatu bosanskih Srba, prilikom kojega je izvršena kampanja širokih razmjera koja je rezultirala etničkim čišćenjem, progonima i ubojstvima brojnih Bošnjaka, bosanskohercegovačkih Hrvata i drugih nesrba u trideset i sedam općina u Bosni i Hercegovini, i to od kraja 1991. do kraja 1992. godine.
Tijekom navedenog perioda, što je bio ključni fakt optužnice, Krajišnik je bio na više istaknutih pozicija u rukovodstvu bosanskih Srba. Bio je član Savjeta za nacionalnu bezbednost, član proširenog Predsjedništva Srpske Republike Bosne i Hercegovine, član Glavnog odbora Srpske demokratske stranke, te predsjednik Skupštine bosanskih Srba. Nakon smrti Slobodana Miloševića, Krajišnik je bio najviše rangirani politički dužnosnik u haškom zatvoru, uključujući sve strane.
Proglašen je krivim u rujnu 2006. godine i po prvostupanjskoj presudi osuđen je na 27 godina zatvora. U svojoj završnoj riječi, Haaško tužiteljstvo tražilo je da se Momčilo Krajišnik osudi na doživotnu kaznu zatvora, dok je obrana tražila njegovo oslobađanje. Tribunal je, uz ostalo, naveo kako je Srpska demokratska stranka krajem listopada 1992. godine osnovala ratnu skupštinu bosanskih Srba na čije je čelo postavljen Momčilo Krajišnik. Skupština je, odmah po osnivanje, započela uspostavu paralelnih struktura vlasti u ratom zahvaćenoj Bosni i Hercegovini, a 12. svibnja iste godine, što je zasigurno bila najpogubnija odluka te Skupštine, osnovala je vojsku na čije je čelo postavljen Ratko Mladić. Tri godine kasnije, u ožujku 2009., kazna mu je smanjena na 20 godina.
Krajišnik je oslobođen optužbi za sudjelovanje i poticanje na genocid. Prijevremeno je pušten na slobodu 2013. godine, nakon izdržane dvije trećine kazne. Prilikom donošenja odluke o prijevremenom puštanju na slobodu, sudac Theodor Meron uzeo je u obzir izvještaj zatvorskog supervizora, po kojemu je Krajišnik bio uzoran zatvorenik, kako je pohađao tečaj engleskog jezika i Biblije, te kako je redovito posjećivao zatvorsku teretanu jer je želio ostati u dobroj tjelesnoj formi.
Bez obzira što je cijelo vrijeme uporno odbijao priznati krivicu, sudac Meron ga je ipak prijevremeno oslobodio jer su bili "mali izgledi" da će osuđenik ponoviti djela za koja je osuđen.
Zanimljivo je da je nakon povratka iz Haaga Krajišnik davao poprilično pomirljive izjave. Vjerovali ili ne, jednom je prilikom izjavio kako će raditi "na pomirenju tri naroda". U vezi Momčila Krajišnika zanimljiva je još jedna činjenica: većina čelnika bosanskih Srba, osim njega, dolazila je iz sarajevskog predratnog intelektualnog miljea.
Radovan Karadžić je u to vrijeme bio poznat kao pjesnik, doduše loš, Nikola Koljević, koji je 1997. godine izvršio samoubojstvo, bio je profesor na sarajevskom Filozofskom fakultetu, jazz pijanist i jedan od najcjenjenijih šekspirologa u regiji, Biljana Plavšić, zagrebačka studentica, doktor znanosti, bila je profesor na sarajevskom Prirodno-matematičkom fakultetu...
Ako bi se imalo bilo što pozitivno reći o Momčilu Krajišniku, bez obzira na to što nikada nije priznao krivicu niti izrazio kajanje zbog zločina koje je počinila srpska strana u Bosni i Hercegovini, uključujući i zločin genocida, onda je to jedna zanimljiva činjenica. Naime, Krajišnik se nije, poput drugih čelnika Republike Srpske, upisao u opću povijest beščašća izjavama od koji se ledi krv u žilama, po čemu će više nego po bilo čemu drugom biti upamćeni neki drugi čelnici bosanskih Srba. Radovan Karadžić ostat će upamćen po prijetnjama izrečenim u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine u samo predvečerje rata, kada je otvoreno prijetio nestankom cijelog jednog naroda, Bošnjaka.
Ratko Mladić poznat je prvenstveno po dvije slične izjave, najprije početkom rata, kada je u presretnutom telefonskom razgovoru zapovjedio granatiranje sarajevskog naselja Pofalići, uz ono poznato: "Razvucite im pamet!" Druga izjava Ratka Mladića je ona koju je dao neposredno nakon okupacije Srebrenice, gdje je taj čin nazvao osvetom zbog višestoljetnih "turskih zuluma". Ipak, jedna izjava Biljane Plavšić je možda nešto najmonstruoznije što je izrečeno za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini: "Srba ima dvanaest miliona. Neka ih šest miliona pogine, opet će ona druga polovina uživati u plodovima rada i borbe."
Ako ništa, ova činjenica pravi razliku između Momčila Krajišnika i monstruma poput Radovana Karadžića i Ratka Mladića. Za razliku od njih, Momčilo Krajišnik je bio neka vrsta salonskog zločinca, dakle osoba koja se nijednog trenutka nije na terenu suočila s tragičnim posljedicama masovnih zločina kojima je upravo on postavio pravno-politički okvir.