Prije osam godina htjeli su ga "suhim zlatom platiti". 

Stigao je iz Bruxellesa kako bi počistio sa scene Tomislava Karamarka i njegovu kamarilu rigidnih desničara, ubrzo se riješio Zlatka Hasanbegovića i stranačke desnice, pozirao kao europska uzdanica, baškario se u koaliciji s nacionalnim manjinama i preživljavao uz pomoć liberalnih zastupnika.

A sada ga nazivaju "Führerom".

"Hrvatsko pravosuđe je devastirano, godinama struka upozorava što nam je činiti, godinama žene traže veću zaštitu od nasilja u obitelji. I što radi Andrej Plenković? Skriva se kao kukavica'', izjavila je Dalija Orešković prošlog tjedna u Hrvatskom saboru u raspravi o povezanim zakonima o femicidu i lexu AP. "Ovo je čin kukavičluka. Ein Führer, aber nicht mein Führer. To je Plenković".

"To je zastrašujuće"

To je zgrozilo Gordana Jandrokovića. "Adolf Hitler odgovoran je za smrt milijuna i milijuna ljudi i uspoređivati predsjednika hrvatske Vlade s njim je nedopustivo, to je zastrašujuće, to je čisti govor mržnje. Čuli smo razne uvrede i teške riječi, ali ovo nismo".

I doista, teško se prisjetiti kad se netko zadnji puta na političkoj govornici usudio usporediti svog političkog protivnika s Hitlerom, premda ni Orešković nije izgovorila njegovo ime. A Plenković je prošao dugi put od europske uzdanice pa sve do "Führera".

I tim putem zaradio je brojne druge komparacije: najčešće ga uspoređuju s Aleksandrom Vučićem, nerijetko s Viktorom Orbanom, a ovih dana predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić upozorio je kako je "čak i Franjo Tuđman bolje shvaćao i respektirao neovisnost sudstva nego što to čini premijer Plenković".

Ali Hitler još nije bio.

Pa ni Hitler koji je "kukavica".

Veliki vođa

Saborsko pozivanje na Hitlera nije imalo ideološku konotaciju, već je bio oblik kritike Velikog vođe i upozoravanje na činjenicu da je čitava država postala taocem jednog političara i jedne stranke. Baš kao što je to bilo, primjerice, u socijalizmu.

Andrej Plenković izrasta u Vođu koji kontrolira sve institucije, upravlja svim procesima, ponižava parlament, često ignorira trodiobu vlasti, dirigira pravosuđem, napada i želi nadzirati medije, pogoduje specijalnim interesima, ali Hitler nije.

Jer da jest, Dalija Orešković ga ne bi mogla nazivati "Führerom".

Međutim, u toj nesretnoj komparaciji, u preteškoj riječi koja je skrenula fokus sa suštine problema, zanimljiva je činjenica da se nacizam i fašizam bude i razmahuju upravo u Plenkovićevoj Hrvatskoj.

Fašizam oko nas

U Zadru huligani napadaju SDP-ovca, među navijačkim skupinama dominiraju nacistički simboli i fašistička ideologija, huška se na strance i migrante kao prijetnju čistoći hrvatskog društva, Vukovarom su marširali crnokošuljaši pod ustaškom parolom, a za njima državni vrh s Plenkovićem na čelu, rasizam i ustaštvo orgijaju na noogmetnim tribinama, a na govor mržnje gotovo nitko se ne osvrće, osim kad se napada Plenkovića.

Pa i Plenković otkriva razmjere te ekstremističke desničarske prijetnje tek kad se on nađe na njezinu udaru.

Fašizam je svuda oko nas, a HDZ se naljuti kad se njihova premijera nazove "Führerom".

Nije borac protiv desnice

Plenković nipošto nije Hitler, ali isto tako nije ni gorljivi borac protiv desničarske pošasti koja se pojačava na ulasku u izbornu godinu, kojoj je on otvarao vrata dvosmislenim formulacijama, kolebljivim kritikama i strahom od drastičnih zakonskih mjera. 

No zato je skloniji postrožavanju zakona kojima se štiti njegov lik i djelo. Pa i tako što će lex AP vezati uz femicid i tako izboriti njegovo usvajanje.

Plenković nije Hitler, ali njegova Hrvatska poprima karakteristike partijske države, kulta ličnosti, uz gušenje demokracije i suzbijanje opozicije, uz zastrašivanje medija i crnokošuljaše koji teroriziraju građane, prijete strancima, napadaju one s krivim naglaskom, šire strah i nesigurnost.

Samoobrana

A Plenkovićev slavljeni obračun sa stranačkom desnicom nije išao u smjeru obećanog "mijenjanja HDZ-a" sa ciljem njegova pretvaranja u modernu demokršćansku stranku, već je to bio tek puki obračun s konkrencijom, eliminiranje opozicije i cementiranje vlastite pozicije.

Dalija Orešković nazvala je Plenkovića "Führerom" i to je za Jandrokovića i HDZ-ovce bila velika uvreda. No teža je i za premijerov ego bolnija uvreda ona da je Plenković "kukavica". Veliki vođa ipak se ne bi trebao politički skrivati iza ugroženih žena.