Slučaj Zdravka Ronka (SDP) pokrenuo je pitanje jesu li zastupnici dužni prijaviti bolovanje. Iako je u prošlom sazivu zastupniku Antunu Kapraljeviću, koji je bio u bolnici zbog infarkta, rečeno da zastupnici ne trebaju prijavljivati bolovanje, ta se priča promijenila. Pitanje bolovanja zastupnika nije regulirano Zakonom o pravima i dužnostima zastupnika, no on ga je dužan prijaviti prema Zakonu o radu i Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju, kažu u saborskoj Službi za odnose s javnošću.

Praksa pokazuje da su zastupnici bolovanje prijavljivali po vlastitoj savjesti. Otvore li bolovanje, zastupnici ostaju bez raznih naknada poput zastupničkog paušala i naknade za odvojen život pa im plaća padne na 4500 kuna. Računica je jasna. Saborskom zastupniku više se isplati ne prijaviti bolovanje, sjediti kod kuće i mjesečno primati u prosjeku 16.000 kuna plaće.

- Čujem da zastupnici vrlo rijetko prijavljuju bolovanje. Ležao sam do četiri dana zbog gripe i nisam to prijavio. Uvijek sam mogao reći da sam koristio godišnji odmor. Da sam duže bolestan sigurno bih prijavio bolovanje - rekao je Josip Leko (SDP). Andriju Hebranga (HDZ) čude tumačenja da zastupnik nije dužan otvoriti bolovanje. Ističe da svatko tko ne dolazi na svoje radno mjesto to mora i opravdati. No, iako za zastupnike ne postoji evidencija dolaska na posao, a svjedoci smo da je sabornica tijekom rasprava uglavnom poluprazna, Hebrang ima objašnjenje:

- Zastupnik nema radno mjesto samo u Saboru, nego u odboru i na terenu s biračima. Kada nije u sabornici, zastupnik je možda u svom uredu i priprema govor - obrazložio je. 

Za Zlatka Koračevića (HNS) situacija je jasna, bolovanje se mora prijaviti.

- Neshvatljivo mi je da se zastupnici ne pridržavaju zakona koji sami donose. Imamo mnoge privilegije koje drugi zaposleni nemaju, prema tome minimum pristojnosti je prijaviti bolovanje - stav je HNS-ovca.