Mršava i potpuno izgladnjela bokserica Tara (2,5) nakon puna 23 dana ugledala je ljudsko lice. U betonsku jamu duboku pet metara upala je 16. travnja u Zadru, i od tada do petka, 9. svibnja, uspjela je preživjeti bez hrane i s nešto malo kišnice koja je upadala kroz uski otvor.

- Izgubila sam svaku nadu da ćemo je više ikad vidjeti. Kad se sjetim da nam je bila toliko blizu sve ovo vrijeme..., kaže Nataša Končurat, Tarina vlasnica.

Bila je na svega 50 metara od svog doma

Tara je, naime, tog dana u travnju izašla iz dvorišta u kojem je inače slobodno boravila. Upala je u crnu jamu u izgradnji na gradilištu kuće u susjedstvu, samo pedesetak metara dalje od svog doma. Članovi obitelji Končurat, njihovi susjedi i prijatelji, odmah su se dali u potragu, ali bezuspješno.

A što da vam kažem, ne mogu opisati taj osjećaj. Zbog ovakvih stvari volim svoj posao. Jako je mršava kujica bila, jedna gospođa je priskočila i donijela joj vode. Iako je bila iscrpljena, bila je vesela, znala je da će sad sve biti u redu, kaže Jure Erslan

- Dani su prolazili, a nje nije bilo. Imali smo u međuvremenu jednog psa na čuvanju i nije htio spavati u svojoj, nego u Tarinoj košari. Kad je odlazio, dali smo i košaru s njim. Muž mi je tad rekao – ja se još uvijek nadam. 

Bilo je to prije tri dana.

Prije dva dana novi susjed Končuratovih čuo je udaljeni lavež. Zvao je prijatelja i zajedno su se uputili na gradilište. Iz rupe okružene betonom gledala su ih dva tužna oka na mršavom tijelu. Pozvali su vatrogasce koji su odmah došli, spustili se ljestvama u rupu te uz pomoć konopca Taru izvukli van.

- A što da vam kažem, ne mogu opisati taj osjećaj. Zbog ovakvih stvari volim svoj posao. Jako je mršava kujica bila, jedna gospođa je priskočila i donijela joj vode. Iako je bila iscrpljena, bila je vesela, znala je da će sad sve biti u redu, kaže Jure Erslan, zapovjednik vatrogasnog odjeljenja JVP Zadar koji je s kolegama Tonijem Grdovićem i Tonijem Juravićem izvukao Taru.

Kad sam je vidjela plakala sam bez zaustavljanja, satima. Odmah smo je odveli veterinaru. Kazao je da je ona fenomen, a i mi se slažemo, kaže vlasnica Nataša

Odveli su je u Zadarski azil, a tamošnjim volonterima ta je njuškica po fotografiji s natpisom „traži se“ bila poznata od nekoliko tjedana prije. Odmah su nazvali Končurate.

- Plakala sam bez zaustavljanja, satima. Odmah smo je odveli veterinaru. Kazao je da je ona fenomen, a i mi se slažemo. Mojih četvero djece, suprug i ja Taru obožavamo. Sad je pazimo, dajemo joj vitamine i laganu hranu. Ona je naš najbolji prijatelj, kaže Nataša i dodaje kako se od uzbuđenja nije uspjela zahvaliti Tarinom pronalazaču.

- Voljela bih da mi se javi, da svrati do nas i vidi kako Tara napreduje.