Doriana Tijan (21) je studentica koja dijeli svoju priču o anoreksiji s kojom se suočila već kao 16-godišnjakinja. Priča počinje s kretanjem u srednju školu, kada je Doriana imala 80 kg te je htjela smršaviti kako bi obilježila novi početak. Kaže kako se svim mladim djevojkama konstantno nameću razni ideali ljepote, pa tako i mršavosti.
- Djevojke smatraju da ako nisu dovoljno lijepe i ako nisu dovoljno mršave, da nisu uspješne. Mediji nameću kako bi se trebalo gledati i koji su to konfekcijski brojevi savršeni.
POGLEDAJTE VIDEO: Dorianu je anoreksija skoro odvela u smrt
Djevojke smatraju da ako nisu takve da neće dobiti dečka kojeg žele, da neće moći upisati fakultet koji žele, da jednostavno neće moći. Naravno, to nije istina i karakter je taj koji određuje čovjekovu uspješnost - priča Doriana.
Doriana je s mršavljenjem krenula umjereno te je kroz dvije godine pala na kilažu od 55 kg. Umjesto zadovoljstva postignućem zdrave težine, stvari su krenule nizbrdo.
- Psiha je učinila svoje, uvijek se javljao taj neki glasić u meni koji bi mi govorio da sam već došla do određene težine i da mogu još manje jesti. Tako sam u roku od dva do tri mjeseca izgubila još 10 kg i našla se na 45 kilograma.
POGLEDAJTE VIDEO: Kako Doriana danas gleda na anoreksiju
U zadnjim fazama anoreksije prestala je u potpunosti jesti i piti tekućinu, a uskoro je bila hospitalizirana. Kilaža u bolnici je, nakon izvlačenja vode nakupljene u organizmu, pala na samo 40 kg.
- Vidjela su mi se sva rebra, imala sam sive dlačice po tijelu, lice mi je upalo i oči su mi bile jako velike...izgledala sam kosturski - priča nam.
Zahvaljujući dolasku u bolnicu liječnik joj je rekao kako je izbjegla smrt koja bi nastupila u roku od sedam dana. U bolnici se prepustila naredbama liječnika te se korak po korak vraćala na zdravu kilažu. Danas na tu fazu gleda kao razdoblje ludosti i zaluđenosti krivim idealima i kaže kako nema toga novca za koji bi se vratila u taj grozan period života.
POGLEDAJTE VIDEO: Zašto mladi žele biti mršavi?
Poručuje i ostalima koji prolaze kroz ovu bolest da ne odustaju, da ne dižu ruke od sebe jer to nije kraj.
- Anoreksije je bilo i bit će, to nije priča koja staje.
Upućuje i na važnost hospitalizacije, ako je potrebna te prihvaćanja bolničkoga režima jer - "To je život. To nije stvar s kojom se treba igrati".