Prije nekoliko dana maltezer Grom iz Šenkovca, kućni ljubimac desetogodišnjeg Danijela Turka, uz veliku kost s mašnom i pasje kolačiće proslavio je svoj četvrti rođendan. Obitelj Turk podijelila je s njim tu radost, a ujedno je to bila prilika da ukratko odvrte film njegovog kratkog psećeg života. Grom se rođendanu baš i nije radovao. Jer, umjesto da bude razigran i veseo, iz dana u dan je sve sjetniji. Iako mu se riječima ne može objasniti, ali prema njegovom ponašanju on i te kako osjeća da mu se desio gubitak. Izgubio je svoju voljenu maltezericu Angie.

Obitelj Turk ukratko je ispričala kako je Grom došao u njihov dom.

Kad je Daniel krenuo u prvi razred najveći dio dana bio je sam kod kuće. Sve mu je to teško padalo, vrijeme do dolaska roditelja s posla bilo mu je predugo. Kao rješenje za njegovu samoću bila je kupnja malog maltezera. Danijel je iz legla izabrao najrazigranijeg i potpuno bijelog kao snijeg. 

Štene je dobilo ime po glavnom junaku tada popularnog crtića Bolta. Hrabar psić imao je višestruke supermoći. Tako je i Grom postao od najranijih dana, ravnopravni član Danijelovog društva, omiljen u obitelji, koja mu je čak izradila putovnicu za zajednička obiteljska putovanja.

Da može govoriti, Grom bi, na svoj četvrti rođendan, zasigurno priznao da su mu najslabija točka upravo kujice - maltezerice. Među njima bila je jedna posebna, zvala se Angie. Ljubav njegovog života. S njome se pario, igrao, imao dva legla štenadi, bio joj vjeran. Međutim, Grom već jedno vrijeme primjećuje da nešto nije u redu. I zaista, ona je tijekom okota njihovih trećih štenaca uginula.

Nakon što je uginula, Grom se počeo čudno ponašati. 

- Sada čim izađemo iz kuće, on samo pogleda u pravcu obližnjeg Čakovca odakle je Angie i ništa ga više ne može zaustaviti. Jedno vrijeme gleda sjetno u daljinu, a onda se da u potragu za njom. Već znamo gdje ćemo ga naći. Luta u onom dijelu grada za koji ga veže najljepši dio psećeg života. Druge kujice ga ne zanimaju - kaže Danijelova mama Danijela, koja uvijek angažira svoje prijatelje ne bi li ga čim prije vratili kući. Čak je nekoliko puta skoro bio ukraden. Tako lijep i snalažljiv, često zapinje za oko ljudima u čija dvorišta seže njegovo traženje - priča obitelj Turk.  

Tada ga vrate kući, Danijelu se kao obično jako obraduje. Kad ogladni, svoje omiljene krekere pojede kao 'usisivač', a voli sa stola ukrasti i slatkiše koje obožava. Potom se osami gdje može tugovati i biti sam. Gledanje u daljinu, njegova je uobičajena poza. Sve do ponovnog bijega, ne bi li sreo svoju 'jedinu' u koju se zaljubio na - prvi pogled.