Nadbiskup Alojzije Stepinac (1898. - 1960.) već se u ranoj mladosti angažirao u politici: nakon sudjelovanja u završnom dijelu Prvog svjetskog rata, kao dobrovoljac Jugoslavenske legije, Stepinac je 1922. godine, na jednom međunarodnom skupu katoličke mladeži, već mahao hrvatskom zastavom. Sljedećih godina pokušao se odvojiti od politike i potpuno posvetiti studiju teologije, nakon čega je postao i isusovački redovnik. Ali politika je za mladoga Stepinca bila neizbježna sudbina: 1933. godine i Sveta Stolica i beogradski dvor bili su suglasni da je on najpogodniji nasljednik zagrebačkog nadbiskupa Antuna Bauera (1856. - 1937.). Na razgovoru kod kralja Aleksandra nadbiskup Stepinac se smjerno poklonio i, kako nalaže protokol, zakleo na vjernost.