To je to što me zanima!

Zatvorili su im školu: 'Tu smo naučili prva slova, žao nam je'

Područna škola Krstatice u Zabiokovlju jedna je od 12 koje su zatvorile vrata zato što nema učenika. Sestra i brat Zorica i Vice Vuletić kažu kako im je jako žao
Vidi originalni članak

Ovdje u ovoj školi naučili smo prva slova, naučili smo čitati i pisati te nam je žao što se naša škola zatvorila, dočekuju nas brat i sestra Zorica i Vice Vuletić u Krstaticama, malom uspavanom selu u Zabiokovlju.

Njihova nekadašnja škola, područna škola Krstatice u sastavu centralne OŠ Zagvozd, dijeli sudbinu 12 područnih škola koje zbog manjka djece od ove godine ostaju zatvorenih vrata. Lani ju je pohađalo dvoje učenika, već nekoliko godina nije bilo upisa učenika u prvi razred, pa je Ministarstvo znanosti i obrazovanja donijelo odluku o zatvaranju.

Mali Vuletići su ne tako davno iz obližnjeg zaseoka Vuletići svako jutro pješice stizali u školske klupe krstovačke škole. Nakon prva četiri razreda, u peti su krenuli u deset kilometara udaljeni Zagvozd, u centralnu školu. Zorica će ove godine u prvi razred srednje škole u Imotski, a Vice u osmi razred. Pogled na lijepo kameno zdanje nekadašnje osnovne škole u Krstaticama izaziva tugu kod svih u Krstaticama.

Urušeni stropovi, poneka drvena klupa, u kutu peć na drva, tek su podsjetnik da je u tim istim prostorima prije tridesetak godina premalo bilo mjesta za mnogobrojnu krstovačku djecu.

- Šezdesetih godina više od 500 učenika ovdje je išlo u školu. Moja je generacija bila posljednja generacija osmaša. Bio sam jedan od dvanaestorice koji je 1982. godine završio osmi razred u ovoj školi - priča nam njihov otac Ivan Vuletić.

On se s peteročlanom obitelji kao hrvatski branitelj poslije rata vratio u rodne Krstatice.

Kako se broj učenika smanjivao, tako je i prostor u školskoj zgradi postajao sve veći i neiskorišten pa se na kraju nastava preselila u nekadašnji učiteljski stan.

Sad je uz nju ostalo tek zaraslo dječje igralište.

- Ma ovdje nam je bilo stvarno lijepo. Kad bismo ponovno mogli birati, ponovno bismo odabrali našu malu školu - spremno će Vice, koji će od ovoga ponedjeljka svako jutro u šest sati đačkim autobusom do škole u Zagvozdu. Kući će se vraćati gotovo u sumrak.

- Nije mi teško, i u Zagvozdu mi je lijepo, samo me ipak malo stegne oko srca kad bacim pogled na zatvorenu školu u mojim Krstaticama. Sve nas je manje za igru i druženje - tužno će Vice.

Njegova će sestra Zorica u tridesetak kilometara udaljeni Imotski.

- Mogla sam i u Split, ali mi je draže bilo ostati u Krstaticama - spremno će Zorica, a njezin otac zaključuje:

- Kad bi se političari više pozabavili životnim problemima u ruralnim sredinama, možda bi bilo mladih obitelji koje bi se odlučile na povratak. Ništa nam se ne nudi, prepušteni smo sami sebi... Kakvu to budućnost imaju naša djeca?

U zadnjih tridesetak godina na prostoru Zabiokovlja zatvoreno je 11 područnih škola koje su se nalazile u sastavu OŠ Zagvozd.

- Ostale su nam još dvije područne škole, u Slivnu i Dobrinćama. Ove školske godine OŠ Zagvozd pohađa 107 učenika. U zadnjih nekoliko godina u Zagvozd se vratilo nekoliko mladih obitelji s djecom. Kamo sreće da se to dogodi i u ostalim zabiokovskim selima pa da ponovno možemo otvoriti područne škole - kaže ravnatelj Tonći Vuksan, koji ne krije zabrinutost.

Iduće školske godine iz OŠ Zagvozd otići će 25 osmaša, a predškolaca je tek sedam za upis u prvi razred. Na području Imotske krajine ove će školske godine u 11 osnovnih i dvadesetak područnih škola biti upisano 54 učenika manje u odnosu na prošlu školsku godinu.

Do Zabiokovlja još ne dopiru mjere demografske obnove, a mogle bi, da je volje i želje, smatraju mještani. Krstatice su najbolji pokazatelj da ni danas obrazovanje nije i nikad neće ni biti isto za svu djecu, poglavito onu iz ovih krajeva. I to se ne smije prepustiti propasti.

Vaš internet preglednik ne podržava HTML5 video

Idi na 24sata

Komentari 132

  • 09.09.2019.

    To je sve rezultat hrvatskog postenja.

  • mazingazk1 09.09.2019.

    Zna se

  • 09.09.2019.

    HDZ je za nešto i kriv, ali pripisivati mu krivicu za ovo...1970, 71. , ...tamo je bila makadamska prašnjava cesta, nije bilo vodovoda , ali su zato ljudi odlazili u inozemstvo ( najviše u Njemačku ) slali i donosili i trošili svoje devize u Jugi koja je određivala tečaj , tiskala novac i iste otkupljivala. Preko 9000 radnika iz Imotske krajine radilo je izvan svoje zemlje, a od toga Hrvatska nije imala gotovo nikakve koristi. Za pokušaj da se nešto u Jugi promjeni znamo kako je završilo. Tko je smio pitati tada zašto nema novca za ceste i dr. ali mora biti za JNA koja je pokazala svoje lice 1991. Kada su Krstatice dobile struju iza 1945. ? Koliko godina su na to čekali i koliko su pritom sami svojim radom i sredstvima doprinosili? Za kraj 1971. u Krstatice i neka mjesta Zabiokovlja iz Makarske sam dovezao ( u fići ) profesora sa svučilišta u Heidelbergu ( na njegovu želju i zamolbu ) koji mi je postavio pitanje što bi mi ( a kao u Jugi je sve ok ) kada bi oni vratili sve naše radnike ? I kako sam ostao bez odgovora rekao je socijalizam će u svijetu propasti, zaprepašten tada danas znamo da je bio u pravu. Pozdrav jugonostalgičarima nekima je bilo onda jako dobro ali izvucimo pouke, tražimo rješenja i BOLJI ŽIVOT ZA SVE.

Komentiraj...
Vidi sve komentare