U najsigurnijem i najstrožem zatvoru u zemlji, kaznionici u Lepoglavi, kaznu izdržavaju ubojice, dileri, silovatelji... Neki rade, drugi vježbaju, a dobar dio zatvorenika, kako bi im brže prošlo vrijeme, posegne za knjigom.

Najposuđivanijih pet, od 11.161 knjige iz lepoglavske knjižnice i čitaonice u 2015. bile su: “Oštrica besmrtnika” Hiroakia Samura, “Matareški krug” Roberta Ludluma, “Potpuni nadzor” Davida Baldaccia, “Alkemičar” Paula Coelha i “Hrvatski monstrumi 1. dio” Dušana Miljuša. U Miljušovoj knjizi riječ je o višestrukim ubojicama i njihovim zločinima koji su potresli Hrvatsku.

- Vjerojatno su u zatvoru i neki koji su i sami u toj knjizi, a neki drugi žele se upoznati s tim tko su im cimeri - smatra autor knjige Dušan Miljuš. Među najpoznatijim i najozlaglašenijim zatvorenicima lepoglavske kaznionice je trostruki ubojica Srđan Mlađan. Tu su smješteni i drugi višestruki ubojice.

- Zatvorenici se lako identificiraju s takvim ličnostima pa danas, sutra, kada izađu iz zatvora, kažu sugovorniku: “E ja sam bio s njim u zatvoru!” S njima su svaki dan. Dijele cigarete, svakodnevnicu... A kako gotovo svaki ubojica ima nekakvo opravdanje zašto je počinio zločin, vremenom im nisu tako “crni“ - smatra psihijatar Mijo Milas.

U odnosu na 2014. kada su načitaniji bili trileri i krimići - “Kobna pogreška” Williama Lashnera, “Paranoja” Josepha Findera, “Zaljev tamnih voda” Jamesa W. Halla, “Anđeo smrti” Johna Blehma i “Samo jedan pogled” Harlana Cobena - sada su popularne i mange te “Alkemičar“ u kojem pisac, kako navodi izdavač, govori “koliko je važno slušati svoje srce i vjerovati u snove jer oni mogu preobraziti naš život”.

Tijekom 2015. godine u kaznionici, za razliku od prijašnjih godina, nisu ugostili pisce koji bi zatvorenike upoznali sa svojim djelima. U Brazilu su zatvorenicima od 2012. pružili priliku da čitanjem do 12 raznih djela iz klasične nacionalne književnosti, znanosti ili filozofije skrate dužinu kazne za maksimalno 48 dana u godini. 

No nije dovoljno vjerovati zatvorenicima na riječ da su knjige pročitali već nakon toga moraju napisati i esej o tome što su pročitali. Za ovim mjerama brazilske vlasti posegnule su jer veliki broj zatvorenika nema niti osnovno obrazovanje te su gotovo nepismeni.

U Hrvatskoj je situacija što se toga tiče ipak bolja, no bilo bi zanimljivo vidjeti bi li, ako bi se takve mjere uvele i u Hrvatskoj, došlo do veće navale na knjižnice te koja djela bi u tom slučaju dospjela na listu najčitanijih.