Sestre Paulina, Amalija i Dragica Novosel udale su se za Petra, Ivana i Vjekoslava Jurkovića. Posljednja svadba u ove dvije obitelji bila je 1948. godine, kad je najmlađi i jedini sin Josip Novosel oženio također najmlađu Jurkovićku, svoju Milicu.
Josip (89) i Milica (88) prije mjesec dana veselo su s 30-ak članova obitelji proslavili 70 godina braka. Život provode u obiteljskoj kući Novosela u Donjem Desincu, u kojoj sad živi i obitelj njihova sina Josipa, a s njima i Josipov sin, također djedov i tatin imenjak.
- Ja sam se ž njom upoznal još nije ni u školu išla. Njezina sestra Barbara bila je udana za moga strica, a ja sam živel s njima. Ona je k nami često dolazila - ispričao je Josip, koji nam tvrdi kako ovi brakovi između dvije obitelji nisu bili dogovoreni.
Dogovor na Štefanje
Iako su godinu dana prije ženidbe bili zajedno, morali su imati odobrenje sestara Jurković, djevojačko Novosel. Roditelje se nije ništa pitalo, a oni su ionako bilo sretni jer su godinama bili dobri prijatelji.
- Veli meni sestra: ‘Bu ti došla Milica kod nas da se dogovorite za svadbu’. Tog se točno sjećam. Bilo je Štefanje. I tak smo se dogovorili za 26. u prvome mjesecu - prisjetio se Josip, koji pamti svaki detalj tog vremena. Svadbu su organizirali u mjesec dana. S nepunih 20 godina, mladi i neiskusni, uz veliku podršku obitelji, stupili su u brak. Ni prekasno ni prerano, kažu, jer su se djevojke morale udati prije 25. godine. Za one koje to dotad nisu učinile u selu se znalo. Bile su otpisane za udaju. Pričaju nam kako su svadbe tad bile u potpunosti drugačije. Kuće nisu bile toliko velike, stoga su broj gostiju sveli na minimum. Oženili su se u ponedjeljak, a slavlje je bilo zajedničko!
Dogovor je još tu
Ako se, pak, nisu ženili ponedjeljkom, onda su srijedom.
- Prije su slavili kod mlade, pa onda kod dečka. Mi kod nje nismo bili. Samo kod mene. Svećenik nam ni dal da se ženimo u subotu jer bi dugo spali i ne bi u nedelju došli u crkvu. Nismo to smeli - ispričao nam je Josip o običaju koji se njegovao u cijelom selu.
Teško im je reći je li zaljubljenost bila na prvi pogled, jer se znaju otkako su bili djeca, ali su sigurni kako je ljubav još prisutna. Na to su pitanje složno klimnuli glavom. Godine su im proletjele, a u ovih 70 nikad se nisu svađali, točnije nisu se sjetili ni jedne jedine prepirke.
- Nikad se nismo svadili. Niti sam je ikad vudril nit’ sam joj mater psoval. Uvijek smo si bili dobri - pričao nam je Josip, a Milica nam je i to potvrdila. I danas spavaju u zajedničkom krevetu, samo kažu kako je ovaj sad puno širi. Uživaju u starosti jer im je kuća puna mladih. Ima ih toliko da im stol u blagovaonici zauzme pola prostorije od četrdesetak kvadrata. Tko je na čelu, svima je vrlo jasno. Ostali ukućani ni ne pomišljaju sjesti na Josipov stolac. Nevenka i Josip, njihovo dvoje djece, govore nam kako su u odgoju bili vrlo tolerantni, a uživali su gledajući roditelje tako složne.
- On je svirač limenih instrumenata i često, kad bi svirao po pogrebima, ne bi došao doma na vrijeme. Nikad mu zbog toga nije prigovarala. Išla je sama nahraniti blago, kako smo zvali domaće životinje - pohvalila se Nevenka, a Milica se ubacila: “Znala sam da ne bu došel, pa sam išla sama to napraviti”. On bi se često, kaže Josip, šalio kako je stigao na vrijeme da blago napoji, a zna se kako krave to same rade. Ona je bila domaćica, a on poljoprivrednik. Kad bi svirao po svadbama, Milica bi često pekla kolače za mladence.
Život pun nedaća
U životu im nije bilo lako. Netkom nakon ženidbe Milica je spontano pobacila u četvrtome mjesecu trudnoće. Nosila je blizance. Ipak, danas imaju čak 16 potomaka, od kojih dvoje djece, sedam unuka i sedam praunuka. Najmlađi ima tek nekoliko mjeseci. Prije nekoliko godina Josip je imao sepsu, svi su mislili da je gotov, no ne i njegova draga. Preživio je. Zasad su u odličnoj formi. Nekad ih zabole leđa.
- Znate, kaj je bilo daleko, sad nam dolazi blizu - rekao je Josip mirno, misleći na smrt.