Nije bez razloga nastala ona stara dobra izreka koja kaže da ljudi misle kako je trava uvijek negdje drugdje zelenija. U svemu u životu često će nam se činiti da je netko drugi sretniji, uspješniji, zadovoljniji, ispunjeniji, da mu je život doslovno besprijekoran, kao na instagramskim fotkama. I (pre)često ćemo to, gledajući na postojanje na ovom svijetu kroz prizmu vlastitih problema, misliti pogrešno. Jednaka je stvar i s državama. Mnoge od njih se idealiziraju kao mjesta gdje teče med i mlijeko, a uz optimalan rad novac se slijeva u džepove s lakoćom, birokracija savršeno funkcionira, egzistencija je neupitna, a ljudska su prava apsolutni prioritet. No je li to doista tako? Baš i nije, tim više što upravo Hrvatsku mnogi stranci iz dalekih zemalja odabiru kao zemlju u koju su došli raditi i gdje bi željeli ostati. Da, standard bi nam trebao biti mnogo bolji, ali vjerujte, Nijemci već neko vrijeme prolaze kroz recesiju i gledaju kako će potrošiti svaki cent, Talijani su u krizi u kakvoj možda nikad nisu bili, a Austrijanci će vam se očajni potužiti da kamate na stambene kredite toliko rapidno rastu da se rijetki usuđuju kupiti nekretninu.