Ususret Danu žena donosimo vam priče o hrabrim, neustrašivim i smjelim ženama, koje su mijenjale povijest i odvažile se raditi stvari koje su u to vrijeme bile nezamislive...Druga priča govori o najvažnijoj ženi u kubanskoj revoluciji
- Da je Batista uspio ubiti Celiju Sánchez između 1953. i 1957. godine nikada ne bi došlo do Kubanske revolucije niti bi postojala revolucija kojoj bi se Fidel i Che pridružili - kazao je Pedro Alvarez Tabio, najpoznatiji kubanski povjesničar.
Ona je bila žena u srcu kubanske revolucije. Za Celiju Sanchez, govorilo se da je donosila sve glavne odluke. Fidelu je bila nezamjenjiva suradnica.
Rođena u selu Media Luna 1920. godine u obitelji liječnika dr. Manuela Sancheza. Od njega, koji je bio član kubanskih liberala, naučila je puno o politici, a kao njegov asistent vidjela je posljedice ekstremnog siromaštva na njegovim pacijentima.
Stoga nije bilo neobično što se već od rane se mladosti politički aktivirala u borbi protiv tadašnjeg kubanskog diktatora Fulgencija Batiste.
Najtraženija žena u Kubi
Ona je bila su suosnivačica revolucionarnog Castrovog Pokreta 26. srpnja, bila je na čelu borbenih postrojbi tijekom revolucije, kontrolirala grupne resurse, a čak je i ugovorila i pripremila sve za pristajanje broda Granma, kojim su 82 boraca prebačena iz Meksika na Kubu kako bi svrgnuli Batistu s vlasti.
Do 1957. njezin je život bio u stalnoj opasnosti. Postala je najtraženija žena u Batistinoj Kubi. Vjerovalo se da će njezino uhićenje oslabiti cijeli pokret i da će se raspasti
Zahvaljujući svojim iznimnim organizacijskim sposobnostima, u planinama je utemeljila je te gotovo cijelu civilnu administraciju, zbog čega je početkom 1959. godine imenovana Castrovom glavnom tajnicom. Fidel je s tom šest godina starijom revolucionarkom tijekom revolucije u predahu borbi provodio dobar dio slobodnog vremena.
Mnogi upravo hrabru i odlučnu Celiju Sanchez uz Fidela Castra smatraju najmoćnijom osobom kubanske politike nakon pobjede Revolucije. Ona je bila ta koja je oblikovala kubansku politiku. I sam je Castro, imenujući najzaslužnije osobe za uspjeh Revolucije, na prvom mjestu naveo Celiju, a tek onda sebe, naglašavajući kako zasluge za uspjeh idu upravo tim redom.
Vodila je sve revolucionarne projekte
Nakon revolucije, Sanchez je ostala uz Castra sve do svoje smrti. Od 1959. bila je tajnica predsjedništva, a od 1976. tajnica Državnog savjeta. Bila je zadužena za veliki broj revolucionarnih projekata. Od razvoja kubanske cigare marke Cohiba do stvaranja rezervata za divlje životinje i državnih parkova, do programa opismenjavanja i stvaranja Službenog arhiva kubanske revolucije. Celia je bila potpuno posvećena stvaranju novog, socijalističkog društva.
Umrla je 1980. od raka pluća. Imala je 60 godina.
Nakon njezin smrti Fidel je na komemoraciju Sanchez predstavio kao simbol Kubanske revolucije. U svom govoru rekao je:
'Iskreno vjerujem da je ovo najveći poklon nekome tko je bio posvećen svojoj dužnosti i vjerujem, da je ovo bila najsjajnija i najodanija revolucionarka koja je dala svoj život za revoluciju.'
Zbog njene ključne uloge u Kubanskoj revoluciji, u njenu čast veliki broj škola, bolnica i društvenih centara nazvan je po njoj na Kubi.