To su romani "Sanjao sam slonove“ Ivice Đikića, za koji je dobio tportalovu nagradu za najbolji roman 2012. godine, "Wonderland“ Marinka Koščeca, za koji je dobio VBZ-ovu nagradu za najbolji neobjavljeni roman 2003. godine, "U tvom zagrljaju zaboravljam svako pretrpljeno zlo“ Krešimira Pintarića i "Lunapark“ Tomislava Zajeca, te zbirke priča "Groblje manjih careva“ Zorana Malkoča i "Rajske ptice“ Nevena Ušumovića.

Drugi roman Ivice Ðikića govori o patološkoj isprepletenosti svijeta tajnih službi i politike s nestalnom privlačnošću organiziranog kriminala, kažu iz Društva za promicanje književnosti na novim medijima, koje je objavilo te knjige na webu elektronickeknjige.com.

Kako se dodaje, autor u tom djelu, konstatirajući zlokobnu međuovisnost različitih društvenih slojeva, ispisuje veliku literarnu društvenu studiju o traumatičnim hrvatskim vremenima i karakterima, i takav roman danas naprosto mora biti kriminalistički.

Marinko Koščec je u svom drugom romanu "Wonderland“, naizgled odustajući od svojega hermetičnog, neomanirističkog koncepta 'teške literature' i priklanjajući se topici i narativnim strategijama tzv. stvarnosne proze, izveo svojevrsnu književnu subverziju, uveo je, umjetnički uspješno, filozofske simbole u fakovski tip pripovijedanja koji od visokoparnog filozofiranja zazire.

Za Malkočevu zbirku kažu da, premda su toposi geografski prepoznatljivi, a likovi puni lokalnoga kolorita, ipak je posrijedi posve iskošen pogled na zbilju u kojoj krajolici i ljudi postoje kao posve neobični duhovni, mentalni, unutarnji svjetovi, u kojima je sve moguće jer Malkoč ima književne moći da i čitatelja uvede u svoje izmaštane predjele i približi ga svojim fantastičnim (anti)junacima.

Pintarićev roman "U tvom zagrljaju zaboravljam svako pretrpljeno zlo“, u formi jedne sezone televizijskog sitcoma, kroz dvadesetak kratkih epizoda ujednačenog trajanja i dinamike, prati mlađi par, otprilike na pragu srednjih godina, kako se s mnogo (auto)ironije, šarma i svakodnevnih sitnih prepirki probijaju kroz pretrpane radne dane i prekratke vikende.

"Bilo da piše o slobodnom vremenu, debljanju, prekovremenom radu, zajedničkom šopingu, kućnim popravcima ili druženju s prijateljima, pripovjedač uspijeva balansirati na tankoj crti između intimnog i općeprepoznatljivog (što vjerojatno i nije proturječno) stvarajući tako ambijent s kojim se lako sroditi, i u krajnjoj liniji, roman koji se do samoga kraja čita s lakoćom i nesmanjenim zanimanjem", napominje se.

Zbirka priča Nevena Ušumovića "Rajske ptice“ opisuje se kao briljantan niz ljubavno/erotskih avantura čiji su protagonisti redovno na neki način izmješteni, baš kao što su i njihovi odnosi nesvakidašnji.

"Pogranično područje Istre prirodni je prostor susreta emigrantskih sudbina ispunjenih nostalgijom i žudnjom, od kojih će tek rijetki pronaći životni smiraj", dodaje se.

Roman „Lunapark“ Tomislava Zajeca fragmentarna je i dinamična ispovijest šesnaestogodišnjeg mladića s ruba egzistencije, koji neuvijeno progovara o maloljetničkoj prostituciji i kriminalu te susretima dvaju oprečnih svjetova, "visokog" i „niskog", na ulicama velegrada, a odlikuje se briljantnim dijalozima i profilacijom likova, te se ističe kao jedan od vrhunaca dosadašnjeg Zajčevog stvaralaštva", ocijenjeno je.