Ona ima samo osam mjeseci. Smije se, guguće majci dok je ručicama miluje po licu. Nikad se nije u kolicima provozala gradskim ulicama, nije vidjela autiće na ljuljanje, osjetila blizinu oba roditelja i toplinu doma.
Njen život od rođenja svodi se na život pod ključem, u čistom i sterilnom odjelu kaznionice u Požegi koji nazivaju rodilište. Njena majka je na izdržavanju kazne zatvora, a ona jedna od 243 bebe koje su u požeškoj kaznionici rođene od 1965.
POGLEDAJTE VIDEO:
Životni četverosobni prostor dijeli s još dva dječaka, u dobi od 11 mjeseci te od godinu i sedam mjeseci. Budući da Ministarstvo pravosuđa ne dopušta razgovor sa zatvorenicama, kako žive rodilje iza rešetaka, mogla nam je pojasniti voditeljica tretmana zatvorenica u Požegi, Ksenija Ivenčnik Blažević. Kako kaže, sve njihove “zatvorske bebe” rađaju se u Općoj županijskoj bolnici.
U slučaju komplikacija trudnoće pravosudna ih policija vozi u zagrebačku Petrovu bolnicu.
- Kad iz rodilišta dođu k nama, smještamo ih na odjel koji zovemo rodilište.
On se sastoji od dvije prostorije za spavanje, previjališta, gdje se, osim higijene, obavljaju zdravstveni pregledi djece i definiraju zdravstvene poteškoće, te dnevni boravak. Zatvorenice su sa svojom djecom svaki dan, mogu ih izvesti u šetnju u zatvorski krug, a ljeti im stavimo bazenčić s vodom pa se mogu i kupati.
Sve potrepštine za dijete , od robice, hrane, kolica, krevetića, nabavljamo mi jer nas zakon na to obvezuje - govori Ksenija dok nam pokazuje prostorije u kojima rodilje žive. Iako je sve čisto, nedostaje obiteljske topline.
Zidovi su bijeli, urešeni tek pokojom uokvirenom slikom. Samo je zid jedne sobe oslikan velikim šarenim medvjedićima koje je davno naslikala jedna službenica. S djecom ne idu u restoran na ručak nego im jelo nose gore na odjel.
Hrana za bebu označena je ceduljicom s natpisom “beba”. S navršenih godinu dana, kaže, uz majčinu suglasnost, djecu se na četiri sata vodi u dječji vrtić u Požegi, kako bi se socijalizirala.
Uz majku u zatvoru mogu ostati do navršene treće godine života. Iako se u većini slučajeva poklopi da majku uvjetno otpuštaju na slobodu pa odlazi sa svojim djetetom, znalo se dogoditi da je majka morala ostati iza rešetaka.
- U tim slučajevima dijete preuzima centar za socijalnu skrb ili obitelj zatvorenice, i to su jako teške i mučne situacije. Ovdje kod nas djeca su 24 sata orijentirana isključivo na majku u toj maloj sredini. I moram reći da se te majke zaista posvećuju svojoj djeci, brinu se o njima, paze na njih i naše zatvorske bebe jako su napredne - uvjerava nas Ksenija.
I oni u zatvorskom “rodilištu podupiru trend dojenja, te u slučaju da dojena beba završi u bolnici, pravosudni policajci majku u bolnicu vode svaka četiri sata kako bi podojila dijete. One koje ne mogu ili ne žele dojiti dobivaju adaptirano mlijeko koje bebama pripremaju u prostoriji u kojoj borave. Zatvorenicama se omogućava proslava dječjeg rođendana, i to uz fotografa, koji im izrađuje fotografije za uspomenu.
- Kad neka beba slavi rođendan, naše tete kuharice naprave tortu, majke odjenu mališane, a ako žele, odobravamo im i dolazak fotografa kako bi imale fotografiju za uspomenu. Iako do sada to nije bila praksa, ukoliko neka rodilja zatvorenica to poželi, možemo dovesti svećenika da krsti dijete - objašnjava Ksenija.
Zatvorenice, pa tako i majke rodilje, na raspolaganju imaju i brojne knjige, a najviše posuđuju ljubiće, krimiće te knjige za samopomoć. Neke zatvorenice na izdržavanje kazne dođu trudne, no neke zatrudne i u zatvoru.
- Budući da imamo sobu za posjete bez nadzora, koju zatvorenice zbog plavih zavjesa i tepiha zovu ‘plava soba’, u njoj zatvorenice imaju pravo na intimne trenutke sa svojim partnerima. Tako da točno znamo kad je zatrudnjela i s kim - kroz smijeh govori Ksenija dodajući da jednom mjesečno zatvorenice odvode na pregled ginekologu. Ksenija naglašava kako se maloj djeci i bebama priprema hrana koja nije jako začinjena i koja je prikladna za njihovu dob.
- Moja kći svoj je prvi rođendan proslavila u Požegi. Tete kuharice napravile su tortu Hello Kitty, a uzničku sobu ukrasile balonima. Bila sam na poluotvorenom odjelu i mogla sam ići u šetnju dva sata ujutro i dva sata poslijepodne. U Požegi smo imale sve skuhano i oprano, jedino smo same glačale. Za djecu smo dobivale sve što nam je trebalo - pelene, kreme, kupke, lijekove, dude, bočice... Kad je moje dijete počelo jesti kuhanu hranu, dobivalo je blitvu, svježe povrće, špinat, ribu... Uvijek je bilo sezonskog voća, a dolazio bi nam i Sveti Nikola s darovima - sjeća se bivša zatvorenica u knjizi Marine Borovac.
Svom djetetu nije rekla da su bile u zatvoru zbog droge. Čeka da još malo naraste.
- Sad joj pričam o imanju na kojem smo živjele. Pričam joj pozitivne priče jer one i jesu bile takve - istaknula je.
Kad smo odlazili, tri majke s malom djecom u naručju ispratile su nas tužnim i čeznutljivim pogledom. I sve su poželjele isto: da što prije dođe dan kad će svoje mališane izvesti na slobodu.
Atmosfera
Kad su najviše temperature ljeti, dječici napune bazenčić u dvorištu u kojem se kupaju, a majke s njima mogu ići i u šetnju.
Hrana
Sve potrepštine za bebe, od kolica do hrane, nabavljamo mi jer nas zakon na to obvezuje, kaže Ivenčnik Blažević, zaposlenica požeškog zatvora.
Mjera
Trudnice dobivaju 3000 kalorija hrane na dan, a ako liječnik procijeni da im treba pojačati obroke, to i učine.
Kazne
U Požegi su zatvorenice osuđene zbog ubojstava, krađa, prijevara i droge. Kaznu zatvora trenutačno služi i više od stotinu zatvorenica.