Nekad su nam roditelji, sjetit će se mnogi, gasili TV pred nosom kad bi počelo ljubakanje ili, ne daj Bože, scena seksa. To je bio naš seksualni odgoj. Zdravstveni je bio zabrana svega, govorili su nam, primjerice, da se kontracepcijska pilula koristi tako da je držiš čvrsto stisnutu koljenima. Građanski je odgoj bio pljuska ako bismo štogod prigovorili “starcima”. U međuvremenu, nisu znali gdje smo, s kim smo, i smatralo se da je batina iz raja izašla. Ruku na srce, koliko se s nama razgovaralo, “dobro smo i ispali”. Ali vremena su se promijenila, ne možemo puštati da djeca u nešto “ispadnu”. Žive na internetu, kamo se preselila i većina opasnosti. Tamo su predatori, prijevare, zlostavljanje, ucjenjivanje, opasne igrice zbog kojih djeca stradavaju. Djeca možda jesu tehnološki naprednija od roditelja, ali je i dalje roditeljski posao najvažniji na svijetu, nemojmo ga obavljati sporadično. Opasne igre na internetu ne možemo zaustaviti, internet im ne možemo zabraniti, ali roditelji, škola, sustav u cijelosti, moraju zajedno dati sve od sebe da djecu o opasnostima educiraju i da ih osnaže za pritisak okoline.