Tri oporbene godine, do 2000. u proljeće, Bandić je pripremao teren, gradio veze s oporbom i pravio saveze. Od svojeg mesara pa do onih kojima je bilo jasno da HDZ gubi uzde grada. Novopečeni vođa oporbe često je provodio vrijeme na Trgu bana Jelačića i galantno plaćao runde pića. Još i danas je kafić Kavalir, u kojem ga se moglo vidjeti gotovo svako jutro, jedno od omiljenih mjesta za kavu njegovih suradnika. Bandić se već tada silno trudio ostaviti dojam malog običnog čovjeka, pa su novinari zabilježili da se vozi tramvajem. 

- Bio je to dio taktike. Tramvajem je išao samo jednom na mjesec, i to na dan sjednice Skupštine ili odbora. Inače je koristio auto - kaže nam jedan od onih koji poznaju Bandićeve početke. 

Nije zanemarivao ni skupljanje novca sa strane. Poduzetni Hercegovac je shvatio da kao vijećnik može zarađivati sudjelovanjem na vjenčanjima. Redovito je išao u zagrebačko naselje Sveta Klara kod matičara. 

- Pomagao sam matičarima. Znao sam zaraditi i nekoliko tisuća kuna za vikend - priznao je novinarima neočekivano 2013., na vrhuncu moći. I taj podatak je otkrio slučajno, jer za razliku od prikazivanja sebe kao narodskog čovjeka, baš nikad nije volio da mu se čak i oni bliži prijatelji i suradnici petljaju u posao i intimni život. 

Osim vjenčanja, Bandić je nakupio i 12 nadzornih odbora gradskih tvrtki, a tu su i članstva u raznim odborima i upravnim vijećima. Dokumenti iz tog vremena pokazuju da je zarađivao oko 12.000 kuna na mjesec od naknada koje mu je osigurao ulazak u Skupštinu. Bio je apsolutni rekorder u pomaganju matičarima, a tada je Zagreb imao razdvojene tvrtke, poput ZET-a, Čistoće ili Vodovoda pa se nadziranje svake od njih dodatno plaćalo. I tu opet dolazimo do određene sinergije s “ljutom” HDZ-ovom protivnicom Marinom Matulović Dropulić. Ona je dopustila čelniku oporbe da pohvata konce i ostvari utjecaj. Zastupnik Tomislav Jelić tada je bio u HDZ-u, a kroz godine će postati jedan od najljućih političkih protivnika Milana Bandića.

Jelić: Ono materijalno bilo mu je najvažnije od svega

Prisjeća se kako je Bandića upoznao prije nego što je ušao u Skupštinu. Kaže da mu je odmah bilo jasno da je riječ o “okretnom, promućurnom i iznimno ambicioznom političaru”. 

- Vrlo brzo se pokazalo da mu je jako važno ono materijalno te se najviše s Canjugom prepirao da dobije što više odbora i ostalih mjesta koji su jamčili naknade. Uz javne sukobe, njih dvojica su i tada dobro surađivala iza kulisa - prisjeća se Tomislav Jelić. On se u to doba sve više odvajao od HDZ-a i upozoravao da loše vode grad. Iako priznaje da je ispočetka imao velike simpatije prema načinu rada mladog SDP-ovca koji se prometnuo u vođu oporbe, prisjetio se i kad se potpuno razočarao u Bandića. Jelić je prikupio dokumente po kojima je gradonačelnica Matulović Dropulić kroz razne stavke isplatila tvrtki Vodotehnika oko 100 milijuna kuna za ugradnju predtlačnih uređaja u stambene zgrade. Nije bilo nikakvog natječaja, posao je pogođen iako nije bio planiran. Plaćalo se s raznih stavki kako bi se prikrio trag novca, objašnjava Jelić.

 - Bilo je nezgodno da ja kao HDZ-ovac dam te dokumente javnosti. Dao sam Bandiću sve dokumente da otkrije aferu. Prolazili su tjedni, a Bandić ništa nije uradio. Na kraju sam izašao sa svim dokumentima, a on je šutio - kaže Jelić. 

Zbog napada na stranku imao je problema unutar HDZ-a. Vodotehnika ga je i tužila za klevetu, ali je izgubila. Nakon dugog spora Jelić je oslobođen, a sutkinja je pohvalila Jelića što se brine o gradskoj imovini. A odnos Vodotehnike i Bandića? Tvrtka je postala redoviti donator SDP-a za sve izbore u Zagrebu, a kad je Bandić napustio SDP, donirali su mu i 100.000 kn u predsjedničkoj kampanji. Tvrtka je poslije odradila milijunske poslove za Zagreb, a posljednji je gradnja tri fontane. Bandić je tako pleo mrežu poznanstava kao oporbenjak. Biti u 12 nadzornih odbora zagrebačkih poduzeća značilo je ipak puno više od novca. To je direktni odnos s direktorima najvažnijih komunalnih tvrtki kod kojih se slijevaju milijarde kuna. Uz to, otvoren je i put za suradnju sa sindikatima, kojih u zagrebačkim tvrtkama s tada više od 100.000 zaposlenih ima više od 50. Lukav političar kao Bandić znao je iskoristiti tu poziciju.

Znao je ulogu svakog faktora u političkoj borbi

Da je došao na vlast te 1997., ne bi imao tri godine da kao zastupnik hoda po tvrtkama, gradu, poveže se sa sindikatima i direktorima. Shvatio je koliko malo kontrole javnosti ima nad komunalnim poduzećima i kako su ona savršeno mjesto za uhljebljivanje svih onih koje želiš učiniti ovisnima o sebi. Ili kako se preko njih lagano financiraju izborne kampanje. Kako sindikati služe da se uzdrma vlast... A sve to je Bandić brzo i dobro apsolvirao. I obilato primjenjivao u kasnijim godinama.

Knjiga Jelene Badovinac i Ivana Pandžića u prodaji je na svim kioscima i na mondo.hr