Milanu Bandiću treba dati Nobela za ekonomiju! On je dokazao da svaki čovjek ima cijenu: poneka kućica, zaposlenje, za sebe ili bližnjega, i sve ide kao podmazano. U Gradu i Holdingu, kako je otkrio kolega Ivan Pandžić, zaposlena je vojska bivših inspektora, policajaca, obavještajaca - cijela jedna privatna obavještajna mreža. Oni su u stanju iz sustava u kojima su prije bili na vrijeme dobiti sve informacije o istragama, izvidima i drugim radnjama koje se pokreću protiv Gazde i ortaka, čime omogućuju pravodobnu obranu. Jednog dana netko će pisati doktorate o bandićevštini kao političkoj doktrini kakvu Hrvatska nije vidjela.

Bandić ima cijelu vojsku žetončića, a najveći je nevidljiv, premda ima oko dva metra: to je Davor Bernardić. Cijelo vrijeme afere s adventskim kućicama od njega nismo čuli spomena vrijednu rečenicu, iako je Zagreb pretvoren u Palermo. Kako možemo vjerovati da bi bio bolji na vlasti? Aferu s adventskim kućicama u solidno uređenoj državi u najkraćem bi vremenu odradio svaki iole profesionalan državni tužitelj. Kod nas je takvo što nemoguće očekivati; od početka do danas on se brine samo o stabilnosti saborske većine. Budući premijer morao bi biti fanatik pravde i racionalizacije; trebao bi postaviti državnog odvjetnika a la Eliot Ness, dovesti možda nekoga iz Rijeke (jer u Zagrebu svi sve poznaju), ali kako će to Bernardić učiniti kad je oko njega cijela vojska ljudi na plaći u Holdingu i Gradu? Dakle, kod Gazde. Kakve su alternative? Na pitanje Damire Gregoret (RTL) što bi on učinio s Kujundžićem, Miro Kovač više puta izvrdava odgovor i kaže: “Riješio bih to brže. Vidjet ćete kad postanem predsjednik HDZ-a”. A kako? Neće on to reći, mudrijaš. A Plenković? Tko, osim njega, u njegovoj vladi može dokazati podrijetlo svoga bogatstva? Hrvatska može naprijed samo ako se prave stvari stave na pravo mjesto - kriminalce u zatvor, odgovorne ljude na vodeće pozicije. Nažalost, ovdje je prečesto obrnuto.