Piše: DR. BORIS PODOBNIK, prodekan i šef dodiplomskog studija Business Analytics na ZŠEM-u te profesor na Građevinskom fakultetu u Rijeci
U Zagrebu, Rijeci i Splitu nema bitne razlike u broju zaposlenih (per capita) u gradskim službama.
Vjerujete li da bi kod nas ijedna veća stranka dala vodovod u višegodišnji najam kao što su to učinili Parižani poznati po višemjesečnom protestiranju? Postoji li kod nas stranka koja bi podržala smanjenje radničkih prava za sve novozaposlene u gradskim službama kao što je to učinila vlast grada Berlina?
Bandić je uhljebljivao, jesu li drugi puno bolji?
Nisu oni to napravili jer ne vole radnike, već da povećaju efikasnost gradskih službi. Usput, skoro svi u pravoj oporbi upiru prstom na grad Zagreb i njegovog pokojnog gradonačelnika jer je uhljebljivao i tako povećavao izbornu bazu, samo jesu li drugi puno bolji, posebno oni koji vladaju u kontinuitetu godinama?
Korupcija, nepotizam, netransparentnost
Jasno uhljebi nisu vozači, čistači, tete u vrtićima, ali se uhljebi vole kriti iza njih. Usporedio sam zaposlene u gradskim službama u Zagrebu, Rijeci i Splitu, ali i nekih europskih gradova.
Ogromna korupcija i nepotizam, ali i nepostojanje transparentnosti su glavni razlozi zašto se teško dolazi do brojki o stvarno broju zaposlenih u gradskim službama u Hrvatskoj.
Zanimljivo je kako se Zagrebački Holding hvalio da je između 30. lipnja 2013. i 30. travnja 2014. smanjio broj zaposlenih u Holdingu s 12.555 na 11.049.
Konstantno ''režući'' broj zaposlenih danas se došlo do nekih 7.870 zaposlenih holdingovaca, samo vjeruje li netko da je Bandić pobjeđivao sve ove godine u Zagrebu jer je politiku zasnivao na otpuštanju svojih zaposlenih, onih koji su mu najčešće sigurno donosili glas?
Izmišljali imaginarna radna mjesta
Teško je to za povjerovati jer upravo je stabilnost toga posla u gradu bio razlog kako je ''pridobivao'' glasove nezavisnih lista, HSLS-a i čak i ljutog protivnika SDP-a. Naime upravo je konstantno povećanje broja zaposlenih (a ne otpuštanje) u gradu Zagrebu godinama bio najveći mamac za mnoge Zagrepčance da svoj glas daju Bandiću, ali i da izdaju svoju stranku.
Jasno, kad su zapošljavali svoje ''uhljeb'' kadrove nisu ih zapošljavali kao glumce, čistaće ulica, ljekarnice, za njih su najčešće izmišljali imaginarna radna mjesta u teškoj hladovini, ne samo u gradskoj upravi.
Dakle, puno je vjerojatnije kako radnike iz Holdinga nisu otpuštali, već su ih je samo lukavo prebacivali (poput ZET-a) u nešto što bi nazvali ''sve što Holding nije'' kako bi zamaskirao stvarni broj zaposlenih u gradu. A među tim zaposlenima, u gradskoj upravi Zagreba, dakle administraciji, ima službeno 3,200 zaposlenih.
Ova administracija skupa s Holdingovim i ne-Holdingovim zaposlenicima (kao što su Velesajam i ZET), ali i zaposlenima u vrtićima, školama, muzejima, kazalištima dovodi do neslužbene brojke od nekih 24,500 zaposlenih u gradskim službama.
Samo je li samo Bandić uhljebljivao sve ove godine?
Da bismo odgovorili na to pitanje pogledajmo slične brojke za gradove Rijeku, Split i Osijek, premda napomenimo, za neke gradove imamo brojke samo po nekim stavkama.
U Rijeci više zaposlenih u gradskim službama nego u Zagrebu
Dakle u gradu Rijeci u kojoj SDP stoluje od samih početaka nezavisnosti s danas približno 110,00 stanovnika i s proračunom od oko 1,3 milijardi kuna, ukupan broj zaposlenika koji su 2019. bili na proračunu je iznosio 3,951 od čega je u gradskoj upravi radilo 520 namještenika, za komunalna i trgovačka društva radilo je 1791 radnika (riječki Holding), u kulturi 558 zaposlenika, u zdravstvu 99, školstvu 834, a ostalih nerazvrstanih je bilo 149. Samo kako Rijeka ima oko 7 puta manje stanovnika od Zagreba, 3,951 zaposlenih u Rijeci odgovara oko 28,000 zaposlenih u Zagrebu, iz čega jasno dobivamo kako po glavi stanovnika Rijeka ima čak više zaposlenih u gradskim službama od Bandićevog Zagreba (tablica).
Istina, riječke brojke su službene dok se za zagrebačke nagađa, a jasno je da brojke krije samo onaj tko je svestan kako su one još i gore nego što se u narodu misli. Također, sjetimo li se da je Bandić godinama bio lider SDP-a u Zagrebu, sličnost zagrebačkih i riječkih brojki kad se uvaže veličine gradova baš i ne iznenađuje.
Inače gradska uprava Rijeke čini oko14% svih zaposlenih u gradskim službama, dok je u Zagrebu taj postotak 13% ako se uzme neslužbeni broj zaposlenih od 24,500, čime ta brojka dobiva na smislu.
Nepotpuni podaci za Split
U gradu Splitu u kojem su vladali i lijevi i desni i centar nemam potpune podatke jer smo ipak ''jako'' transparentna zemlja pa znamo samo kako grad Split s oko 178,000 stanovnika i proračunom od oko 1,3 milijarde kuna ima oko 440 zaposlenih u gradskoj upravi, dakle manje administracije nego za trećinu manja Rijeka. Prema dostupnim podacima, Split ima oko 2200 zaposlenih u javnim poduzećima i još 2,500 na proračunu. Na vatrogasce, se troši 14 milijuna, upravu 65 milijuna, vrtiće 75 milijuna, HNK 35 milijuna.
Fama je kako se u Hrvatskoj ništa ne može poduzeti po pitanju korupcije i otpuštanja nepotrebnih jer su zakoni postavljeni tako da su promjene nemoguće. A promjene su ''nemoguće'' jer su kod nas upravo sindikati uz političke stanke glavna prepreka promjenama. Samo ima naroda, s razlogom bogatijih od nas, koji se promjena ne plaše.
Na primjer, za mnoge Hrvate, a posebno spomenute sindikalce, zvuči kao znanstvena fantastika da recimo u Berlinu novozaposleni u gradskim službama nemaju jednaka radnička prava kao stariji zaposleni. Jasno to je uvedeno ne da se napakosti novopridošlim radnicima, već da se poveća efikasnost gradske uprave u svijetu u kojem inače vladaju globalizacija i konkurentnost.
Samo koja bi stranka u nas podržala takvu asimetriju u pravima između starih i novozaposlenih radnika? Vjerojatno samo Fokus. Još neka? Dakle ako se ne možemo otpuštanjem riješiti viška stranačkih uhljeba, a to sigurno nisu glumci ili kulturnjaci, vozaći autobusa i čistači, a nije nas strah plinskih boca koje su vrlo vjerojatne, možda se recimo u Zagrebu nekome tko je višak, a živi recimo u Dubravi, može ponuditi novo radno mjesto na potpuno drugom dijelu grada, pa da vidimo kako bi mu se svidjela ta promjena. Ili se viškovi u administraciji mogu preraspodijeliti na poslovima smetlišta Jakuševac koje će se kad tad morati sanirati. Uvijek ima rješenja, samo pametan ih nalazi, a nesposoban uvijek traži izgovor.
Usporedba s brojkama iz svijeta
Na kraju malo brojki iz inozemstva. Jasno, nije lako uspoređivati brojke u gradovima različitih zemalja, ali ipak napomenimo kako grad New York s 8,3 milijuna stanovnika ima 325,000 zaposlenih koji rade za grad, ali s uključenom policijom i zaposlenima po zatvorima kojih u Americi nije malo. Tokio s 14 milijuna stanovnika ima 240,000 zaposlenih koji rade za grad. Paris s 2,2 milijuna stanovnika u administraciji ima 53,000 zaposlenih i još oko 43,000 zaposlenih u javnom prijevozu, samo napomenimo kako Pariz ima vodovod upravljen firmom privatnog sektora, danim u višegodišnji najam.
Što se tiče broja zaposlenih u javnom prijevozu Pariza (43,000) koji izgleda prevelik čak i za naš ZET (oko 3,800), napomenimo kako u Parizu inače triput većem od Zagreba turisti potroše više od 17 milijardi dolara (podatak za 2014) što je oko 30 do 40 puta veća potrošnja nego u Zagrebu. Beč s 1,9 milijuna stanovnika ima oko 100,000 zaposlenih na proračunu, samo u toj brojci su i zaposleni po bolnicama Vienna Hospital Group kojih je 29,000, u gradskoj administraciji je 31,000, u školstvu oko 14,000 zaposlenih, a u Holdingu oko 18,000. Dakle u Beču je, uz daleko više zaposlenih po bolnicama, još i više zaposlenih nego u našim gradovima (svaki devetnaesti, odnosno svaki trideseti bez bolnica), samo koliko su stranih investicija i EU projekata dovukli u Rijeci, Splitu i Zagrebu, a koliko u Beču ili Parizu? Koliko je preplaćenih investicija u Beču i Parizu, a koliko u nas? Po kojim kriterijima se zapošljava i po kojim kriterijima se dodjeljuju poslovi u nas, a po kojima u Beču i Parizu?
Promjene su nužne i zanimljivo, ali i očekivano, nema većih razlika među našim većim gradovima. U Zagrebu HDZ i Bandićeva stranka već neko vrijeme žive kao jedno tilo, jedna duša, ali to ne iznenađuje, ipak dijele istu ideologiju, dakle konstantno zapošljavanje uhljeba i netransparentno dodjeljivanje poslova.
Samo može li neka nova vlast, recimo Možemo, pokazati hrabrost kad jednom dođe na vlast je veliko pitanje. Novi zagrebački proračun za 2021 inače prenapuhan zbog potresa u uvjetima manjih prihoda zbog pandemije i recesije nema šanse izvršenja bez rapidne pomoći države (i EU-a), a tamo znamo stoluje netko drugi.