Tog vrelog ljeta 1990. godine mnogi su uživali na moru u Dalmaciji ne misleći da će im put svojim kućama na kontinent postati prava noćna mora. Kući se nisu vratili onim putem kojim su došli. Bilo je preriskatno. Koristili su sporedne puteve jer su htjeli izbjeći balvane i barikade. Željeli su sačuvati živu glavu.
Naime, na kninskom području niknule su na današnji dan prije točno 30 godina prve srpske barikade. A noću su oko srpskih sela počele kružiti naoružane straže s izlikom da se boje “ustaškoga genocida”..
Pobunjenici su tražili autonomiju. Zapravo su tražili povod za rat.
'Ukrcao sam kamen u traktor i iskipao ga na cestu'
Službena zabilješka Stanice javne sigurnosti Benkovac o postavljanju barikada na cesti Benkovac- Karin 17.8. 1990. glasi ovako:
Raić Milenko (20) iz Benkovačkog Sela, po narodnosti Srbin, državljanin SFRJ, neoženjen, po zanimanju zidar, vojsku nije služio, do sada nekažnjavan, svjedoči sljedeće u vezi postavljanja prepreka ovlaštenoj osobi SJS Benkovac
- Dana 17.8. 1990. u poslijepodnevnim satima, nalazio sam se u kući u Benkovačkom Selu. Između 18-19 sati ispred avlije moje kuće okupilo se dosta mještana a iz one grupe se čulo: Idemo postaviti kamenje na cesti prema Karinu', 'Idu specijalci iz Obrovca prema Benkovcu'. Nije mi poznato tko je to vikao, a ja sam odmah potom uzeo traktor mog oca te u traktor utovario kamen. Kamen u traktor mi je pomogao tovariti Alavanja Zoran, sin Dušana, Rnjak Kristian, a bilo je još tu djece, čija imena ne znam - svjedočio je Milenko.
'Po utovaru kamena u traktor, istog sam odvezao na cestu Benkovac-Karin, te ga iskipao u predjelu Kule Atlagić, na lijevi prometni trak tj. na trak koji je namijenjen vozilima koji se kreću iz pravca Obrovca. Odmah iza mene traktorsku prikolicu natovarenu s kamenjem iskipao je Raić Luka....' - nastavlja Milenko Raić.
Nakon toga još spominje tko je sve bio istovarao kamen te na kraju izjavio 'kajem se što sam tako nešto učinio, a sigurno više to nikada neću učiniti'.
Radio Knin: 'Stigli ustaški transporteri..'
Jovan Opačić, koji je 1990. bio jedan od čelnih ljudi u SDS-u nekoliko godina kasnije ovako je opisao psihozu straha koju su širili srpski mediji u Kninu:
Slušamo Radio Knin i čujemo da Služba obaveštanja javlja: 'Tri oklopna ustaška transportera viđena su na železiničkoj stanicu Plavno...' To je moje selo, a od mesta gde mi održavamo sastanak stanica je udaljena dva-tri kilometra. Mi, brže-bolje, prekidamo sastanak, uzimamo oružje i istrčavamo napolje. Kad stvarno, slučajno ili namerno, neko puca iz pušaka. Sedamo u automobile
i brzo krećemo prema pucnjavi, rešeni da uđemo u borbu. Kad dole kod železničke stanice - ništa. Nema oklopnih transportera. Čista laž. A zamalo da su naši momci ubili čoveka koji je svojim 'mercedesom' dolazio kući iz Zagreba. U stvari jedva su se uzdržali da ne pucaju kada su na automobilu videli zagrebačke tablice. Tako je kod nas krenula 'balvan - revolucija, u stvari laž i obmana - navodi Nikica Barić u svojoj knjizi autor knjige Srpska pobuna u Hrvatskoj 1990.-1995.
Datum 17. kolovoza 1990. proglašen je u Republici Srpskoj Krajini danom ustanka srpskog naroda. U Hrvatskoj je pak taj dan označio početak rata.