Četiri mjeseca prije atentata politički lider kosovskih Srba Oliver Ivanović (65) dao je veliki intervju za beogradski tjednik Vreme.
Rekao je vrlo zanimljivu stvar o životu Srba na Kosovu. “Nevjerojatan je osjećaj ugroženosti, straha kod naroda. Od stotinjak ljudi sa kojima sam razgovarao tokom prvih par nedjelja na slobodi nema nijednog koji u prvih par rečenica nije postavio pitanje sigurnosti. Da se odmah razumijemo: ti ljudi se ne boje Albanaca, nego Srba, lokalnih kabadahija i kriminalaca koji se voze džipovima bez tablica.”
Ivanović je tad izjavio i da se droga prodaje na svakom uglu te da svaki roditelj strepi zbog toga.
- Bilo je toga i ranije, ali ne u ovolikoj mjeri i nisu se ti ljudi ponašali bahato kao sada. Policija sve to gleda i ne reagira, pa se građani osjećaju nezaštićeno, iako su u kosovskoj policiji na sjeveru sve naši ljudi, Srbi. Neki od njih su iskusni policajci koji su ranije radili za MUP Srbije, ali ni oni ne rade ništa - rekao je Ivanović i izazvao niz reakcija na svim stranama.
Nikad priznata država
Kosovo je, kako Srbi uvijek tvrde, mitsko mjesto njihove nacije. Izgubio ga je 1999. Slobodan Milošević nakon zračnih napada NATO-a na ciljeve u Srbiji i kasnije kopnene intervencije, kojoj su prethodila desetljeća brutalne državne represije iz Beograda. Stvaranje države kosovskih Albanaca, pod patronatom Zapada (najviše Sjedinjenih Američkih Država i dijelom nekih snažnijih članica EU), Beograd nikad nije prihvatio. Niti će Kosovo ikad službeno priznati premda je normalizacija odnosa s Prištinom jedan od ključnih uvjeta za ulazak Srbije u Europsku uniju. Republikom Kosovo, s 1,7 milijuna stanovnika (Srba je tek 1,7 posto, i to u enklavama, poput Kosovske Mitrovice, u kojoj je Ivanović likvidiran), zapravo upravlja međunarodna zajednica.
POGLEDAJTE GALERIJU:
Vladavina korupcije
Unatoč međunarodnom patronatu, državne institucije Republike Kosovo, koje biraju kosovski Albanci i srpska manjina, slabe su i neučinkovite. Kosovo je, prema izvješćima niza međunarodnih organizacija, manjkava demokracija s visokom razinom korupcije i niskom razinom vladavine prava. Utjecaj organiziranog kriminala na stanje opće sigurnosti je značajan te postoje veze s visokom politikom. Iako se mukotrpno i sporo uspostavlja politička suradnja Albanaca i Srba, na Kosovu savršeno funkcionira suradnja kriminalnih mreža Srba i Albanaca. Bave se svime: trgovinom ljudima, drogom, oružjem... Uz ekstra profite, koji se onda koriste za stvaranje političkih veza i zaštitu poslova. Negdje u toj složenoj mreži odnosa politike i kriminala na Kosovu, vrlo moguće, skrivaju se i nalogodavci atentata na umjerenog srpskog političara Olivera Ivankovića. Vladavina prava i jake institucije ne odgovaraju mafiji i organiziranom kriminalu.
Rukopis likvidacije je tipična bahata tranzicijska mafijaška sačekuša. Pet metaka u prsa, u središtu grada po danu, govori da su ubojice imale veliku razinu samopouzdanja. Ivanovića je, u lokvi krvi, ispred ureda, nekoliko minuta nakon atentata, pronašla susjeda. U bolnici su ga reanimirali 45 minuta, ali je već po dolasku bio mrtav. Iskrvario je zbog prostrjelnih rana unutarnjih organa, pogotovo jetre.
Smirivao je tenzije
Automobil, u kojemu su ubojice pobjegle, pronađen je zapaljen (uništeni su tako mogući DNK tragovi počinitelja) jedva kilometar dalje. Na granici između albanskog i srpskog dijela Mitrovice. Kao neki simbolički znak. Tako su 1978., u Rimu, u gepeku Renaulta 4 teroristi Crvenih brigada ostavili zgrčeno tijelo ranije otetog Alda Mora. I to na pola puta između sjedišta talijanske Demokršćanske i Komunističke stranke.
Na polariziranom političkom pejsažu Kosova, Ivanović i njegova građanska inicijativa “Sloboda, demokracija, pravda” zagovarali su smirivanje tenzija između Albanaca i Srba. I politiku “trećeg puta”, dogovora i konsenzusa. Prije ubojstva nije prijavljivao prijetnje, ali mu je, nakon ranije najave kandidature za gradonačelnika Mitrovice. na zajedničkoj listi s nekim srpskim doktorom, zapaljen automobil. Ovako je to komentirao:
“Bilo je dovoljno da nas vide zajedno par puta kako razgovaramo. To su kriminalne strukture uvezane sa politikom u kojima vlada paničan strah od naše kandidature.
Neprijatelji među Srbima
Za nekoga tko ima infrastrukturu, tko raspolaže ogromnim novcem i ima podršku Vlade Srbije, naša mala stranka ne bi trebalo da predstavlja problem. Oni, međutim, znaju što narod o njima misli i boje se da će izgubiti ako građani budu imali alternativu. Na prošlim lokalnim izborima alternative nije bilo – ja sam bio u zatvoru, a Milović se nije kandidirao. Sad su u panici”.
Poznati albanski politički analitičar, bivši jugoslavenski dužnosnik, Azem Vlasi, kaže da je Ivanović više neprijatelja imao među utjecajnim Srbima nego Albancima. Što bi i mogla biti točna opservacija, ali ne upućuje na to da su ga Srbi zaista i ubili.
Prema ranijim iskustvima u sličnim slučajevima političkih likvidacija, teško je vjerovati da će se brzo otkriti počinitelj. Još je teže vjerovati da će se otkriti naručitelj.
Ubojstvo Joze Leutara, hrvatskog političara u BiH, još od 1999. godine nije zatvoreno. Unatoč istrazi američkog FBI-a, nekim uhićenjima bosanskih Hrvata i kasnijeg suđenja u Sarajevu, nije bilo dovoljno dokaza da bi se donijela osuđujuća presuda. I tako već 19 godina.
Ivanović je iza sebe ostavio suprugu i troje djece. Bit će pokopan na beogradskom Novom groblju.
‘Doznat ću i ako ga je Srbin ubio’
Srpski predsjednik Aleksandar Vučić od ubojstva Olivera Ivanovića napravio je još jednu malu promociju za sebe i svoj politički mandat. Očekivano je prekinuo pregovore s kosovskim Albancima u Bruxellesu i odmah doletio na konferenciju za novinare u Beograd.
Dramatično je najavio da će zahtijevati, a ne zamoliti, uključivanje srpskih istražitelja u istragu na Kosovu te da će razotkriti sve one koji su sudjelovali u ovom atentatu, pa makar nosili i “srpsko ime”.
Ubojstvo Ivanovića dodatno je opteretilo poslovično loše odnose srpske vlade s kosovskim političarima.
Tako je, prema pisanju srpskih medija, Vučić izjavio da ni Thaci (Hashim Tachi, predsjednik Republike Kosovo) ni Haradinaj (Ramush Haradinaj, premijer) nisu pravi gospodari na Kosovu, nego je to predsjednik parlamenta Kadri Veseli. Taj je neki dan izjavio da Srbija ne bi trebala vraćati Kosovo i da bi Albanci s Kosova, ako tako bude, mogli vrlo lako doći do Niša. “Teško je da govorite o nečemu kad imate svakodnevne prijetnje gdje onaj tko je pravi gospodar na Kosovu, a to nisu ni Tači ni Haradinaj, već Kadri Veseli, i to svi koji poznaju situaciju na Kosovu dobro znaju, govori da se Albanci neće zaustaviti do Niša”, izjavio je srpski predsjednik okupljenim novinarima u Beogradu. ”A to da dolaze sa vojskom, to neka zaborave. Mogu doći na kavu, da vide lep grad u kome je otvoreno mnogo fabrika, ali drugačije neće moći. Bili s ovima ili s onima, drugačije Niš da vide neće moći”, dodao je predsjednik Srbije.
Novinare je, između ostaloga, zanimalo je li ubijeni Oliver Ivanović imao izravne kontakte s Vučićem, i to nakon što mu je zapaljen automobil. Vučić je odgovorio da to nije točno. Pojasnio je da ga je pokojni Ivanović kontaktirao oko podrške za njegovu političku platformu na Kosovu, ali da mu je on nije mogao dati.
Aleksandar Vučić je u posebno složenoj situaciji, jer njegovo biračko tijelo nije sklono odustajanju od Kosova. On, međutim, nema previše prostora za političke manevre zbog snažnih pritisaka iz EU i SAD-a. Dakle, Vučiću je sasvim jasno da je Kosovo izgubljeno, ali kako to bez posljedica za njegov rejting prenijeti srpskim biračima.