Kad netko čuje da na polju rade ljudi koji imaju zajedno 178 godina, onda je prva misao da se radi o najmanje njih sedmero ili više. No iznenadili smo se kad smo u Kozarevcu, naselju kraj Đurđevca, na polju lavande Mihaele Lončar zatekli uz nju još dvije žene.

Mihaelina baka, Jana Sabađija, ima 91 godinu, dok teta Franciska Sabađija, ili kako je svi zovu Franca, ima 87 godina. No njih dvije to ne smeta pa na okućnici gotovo svakodnevno provedu sat ili dva kako bi nasad održavali.

U berbi lavande Jana i Franca, kako je prvi objavio Podravski list, bile su udarne snage koje su srpom kosile plodove i Mihaeli pomogle da pobere nasad sa 600 grmova koje je posadila prije četiri godine. Ovogodišnji urod je bio dobar pa Mihaela očekuje oko 2,5 litara eteričnog ulja i 150 litara hidrolata ili lavandine vodice. Poslije berbe slijedi sušenje i pakiranje u vrećice. I u tom su poslu vrijedne ruke dviju starica nezaobilazne.

- Sinovi i ja kosimo travu uz grmove, ali to je manji dio posla, jer gotovo svakodnevno treba plijeviti travu i čistiti grmove. To rade moje desne ruke bez kojih ne bi uspjela u tom hobiju. Kad sam i krenula na ‘rodnoj’ grudi prije četiri godine posaditi lavandu, pitala sam ih mogu li na njih računati, a one su mi u glas rekle da se ne usudim ništa bez njihove pomoći, jer im je posao na zemlji u krvi - govori profesorica geografije, koja s obitelji živi u Kalinovcu.

U povjerenju nam je rekla kako je Kozarevac ipak mjesto u kojem je rođena i odrasla te je stoga lavanda bila u neku ruku i poveznica njezine djece s tim krajem. Kad smo razgovarali s dvije žene u poodmakloj dobi, rekle su nam da im je to sad jedini posao i da ga obavljaju s radošću.

- Posao nas ‘tjera’ da ne sjedimo u kući, nego da budemo od koristi. Naučile smo tako. Cijeli život radimo i teško bi nam pao odlazak u ‘mirovinu’ - govore veselo starice.

Franca je, uz rad na polju, 27 godina bila zvonarka. Nekoliko puta dnevno je zvonila, sve dok je imala snage u rukama povlačeći konopac kako bi pokrenula 300 kilograma teško zvono. Četiri godine starija Jana je, pak, uz rad na zemlji sate i dane, posebice one u zimi, provodila uz šivaću mašinu. Ne onu električnu, nego onu prastaru koju je nogama pokretala. Do prije koju godinu je aktivno šivala, ali sad mašina stoji više za ukras, jer nema kome šiti “opravu”.

Druže se i pomažu jedni drugima, a to im život čini ljepšim. Stoga Mihaela nije pogriješila kad je potražila vrijedne ruke dviju starica, koje su jedva dočekale da se aktiviraju, jer kažu da je najteže sjediti besposlen.