Stisle su me godine pa više ne radim zimnicu i ne pečem kruh, ali omiljenog posla se ne odričem, govori baka Ljuba koja svake jeseni u konobu pozove unukovo društvo i baca se na pečenje šljivovice.
Ljubica Abičić (97) najstarija je u Šaptinovcima kraj Našica i njezina rakija je najbolja. Naučila ju je peći još kao dijete, od svojih roditelja, i od tada to radi svake godine. Pošto nema snage sakupljati šljive, taj posao obavlja njezin unuk Branko. On istrese šljive u drvene kace i postavi kotao, a onda baka preuzima posao.
- Istresem šljive u kotao, zatvorim ga i naložim vatru. Nekad se pekla slabija rakija, s oko 13 gradi. Njome su seljaci na polju gasili žeđ. Danas se peče rakija od 20 gradi i ta je najbolja, ali je ljuta. Najugodnija za piće je ona od 18 gradi. Kvalitetna rakija ne smije jako paliti u grlu i ne smije imati jak miris - govori Ljubica.
Pekla je i rakije od šećera, repe, kukuruza, grožđa, jabuka i krušaka, ali, kaže, nema do šljivovice.
- Dobra je za stomak, zdravlje, raspoloženje. Nekad se samo to pilo - kaže baka Ljuba koja je rakiju od šljive pila cijeli život, ali se nikad nije napila.
- Dok sam pila rakiju, imala sam 68 kila. Više ne pijem jer je želudac ne podnosi - tužno dodaje Ljubica. Ponosno pokazuje sto godina star bakreni kotao za pečenje. Dali su ga napraviti njezini roditelji, a ona ga je naslijedila.
- Dok je muž bio u ratu, radila sam sve poslove u kući. Bila sam kao muško. Radim, popijem malo rakije, pojedem kruha i masti i ajmo dalje - prisjeća se Ljubica.
Unuk joj je rekao da se s ulaskom u EU svaki pecarski kotao mora prijaviti. Ona mu je savjetovala da prijavi i njezin jer se slavonska tradicija ne smije prekidati.