Stara potleušica u Donjem Klasniću, selu kraj Gline, u kojem je živjela 90-godišnja baka Ljuba Obradović planula je u noći s ponedjeljka na utorak, a očevidom nad zgarištem sisačko-moslavačka policija je pronašla fragmente koji svojim izgledom podsjećaju na ljudske kosti.
Iz inicijative Ljudi za ljude koji pomažu stanovnicima Banovine oprostili su se od bake Ljube uz riječi da ne žele i ne mogu pomisliti da je riječ o njoj.
- Uvijek kada smo išli kod Ljube preko drvenog mostića pričali smo kako je nevjerojatno da živi sama, čak i vrt obrađuje, nosi drva i ne želi iz kućice nikako. Onda ona njezina drvena vrata koja je brižljivo zaključavala s nekakvim žicama i svaki put bi je pitali: "Ljubo, a tko će te ukrasti!?" - napisali su.
- Ljuba uopće nije htjela da joj sređujemo kuću i nosimo hranu. Jedino što je htjela je da je riješimo puhova. Kad bi krenula pričati o njima doslovno je skakala po cijeloj sobi pokušavajući nas uvjeriti gdje sve oni noću jure. Vjerujem su da mnogi od vas koji ovo sad čitaju pokušali pompći, savjetovati ili čak bili kod Ljube i lovili puhove - prisjećaju se iz inicijative.
- Legendarna je scena kad smo bili nakon potresa, a Ljuba u šoku govori: "Ljudi stalno dolaze i nešto donose", otvara sobicu, koju uopce nije koristila, a u sobi hrane, odjeće... a Ljuba kaže: "A vidi ovo! Pa, recite im da mi ne treba toliko". Razveselila ju je žarulja koja radi, ali ni to Ljuba nije tražila - napisali su.
- Blizu Ljube živio je susjed otprilike njezinih godina, jednom je netko od nas pitao: "Ljubo, zašto vas dvoje ne živite zajedno? Bit će vam jednostavnije i praktičnije." Zgrožena Ljuba odgovara: "Pa, šta će selo reći!" I nastavila je živjeti sama. U tom malenom drvenom čardaku na kraju sela. Imala je svoj vrt koji je do zadnjeg radila, dvije žarulje na solarni panel i par voćaka u dvorištu. I epsku borbu s puhovima. Nikada nismo otišli da ona nama nije u ruke gurala jabuke, kruške ili bar nešto od onoga što smo mi njoj donijeli - prisjetili su se.
- Draga Ljubo, ako si zaista otišla, želimo vjerovati da si samo mirno zaspala. Malo se sad odmori nakon tog teškog i okrutnog života koji si proživjela. Odmori se i od tih malenih gadova koji su te izludjeli na kraju života. Ljubo naša, pola Hrvatske je danas onako mrvicu zaplakalo. Prvo si nam pokazala kako neki ljudi zapravo žive, onda si nam pokazala da ti zapravo i ne možemo pomoći. Bili smo nemoćni čak i te puhove otjerati. Voljeli bismo samo da nekako znaš da si mnogima ušla u srce i da smo tužni. I da te nećemo zaboraviti - prisjetili su se iz inicijative Ljudi za ljude bake Ljube i oprostili se od nje.