Novinari!? Ajoj, bar da sam povezala svečaniju maramu!, uzviknula je smiješeći se baka Jagoda Pandur ugledavši nas u dnevnom boravku udomiteljske obitelji, Renate i Željka Jauka, s kojima u Slatini živi već tri godine. Uzela je svoja dva štapa i polako krenula prema sobi da ipak promijeni maramu, a ne da se slika u staroj.
POGLEDAJTE VIDEO: Baka Jagoda ima 100 godina
Baka Jagoda nedavno je napunila 100 godina, no drži se sjajno. Nikad nije bila bolesna, rijetko kad ide kod liječnika i ne uzima nikakve tablete, vrlo dobro vidi i bez naočala, hoda uz pomoć štapova, ali kad poželi raditi nešto u vrtu, spremno ih odbaci i primi se motike, prati “Potjeru” na TV-u jer voli kvizove, redovno čita novine i hvali se time da još zna izrecitirati sve pjesmice koje je naučila u djetinjstvu. Sa svojih 100 godina jedino slabije čuje, i to joj jako smeta, pa nosi aparatić za sluh. A tu sjajnu krhku bakicu život uopće nije mazio.
- Imala sam samo jednu kćer, Anu, i ona je preminula prije četiri godine. Muž Mato umro je 2007. godine, ali mi njega nije bilo žao jer je bio loš prema meni. Pio je cijeli život i maltretirao me, a udala sam se za njega kad sam imala 18 godina, uoči Drugog svjetskog rata. Rođena sam u Novakima, u općini Sopje, a Mato je bio iz Gornjih Kusonja, gdje smo i živjeli kad smo se uzeli. Završila sam četiri razreda pučke škole i bila sam odlična učenica. Sve sam znala, puno sam čitala, voljela sam pisati i računati. Imala sam i dva brata. Svi smo u obitelji bili vrijedni - priča baka o svom dugom životu razne priče i dogodovštine.
Proživjela je tri rata, koji su je natjerali da s djetetom često bježi iz sela u selo.
- Mato je otišao u rat, bio je domobran. Ostala sam sama s djetetom. U našem selu Kusonjama bile su velike borbe. Nisam htjela otići jer smo tu imali veliki posjed, bavili smo se poljoprivredom, imali stoku. Sama sam orala konjskom zapregom, brinula o stoci, sijala grah i puno toga drugog radila. Sad mi je vrlo lijepo kad se sjetim kako je onda bilo. I sama se čudim što sam dočekala tolike godine s ovim slabim tijelom. Jedan brat mi je poginuo u ratu.
Kad se Mato vratio iz rata, počeo je piti i onda nije bio dobar.
Prijetio bi mi da će me ubiti ako ga ostavim. Zato smo i imali samo jedno dijete. Nisam htjela ništa s njim. Pokušao se i liječiti u Osijeku. Pješke je išao tamo jer tad nije bilo autobusa. Ali kad se vrati, opet isto. Nisam se mogla na njega osloniti. Svi su me pitali kako ja to duram - govori baka Jagoda listajući svoje crno-bijele fotografije i pokazujući prstom na Matu, sebe, svoju kćer, kasnije i unuke i praunuke.
Ima ih šest ukupno, dva unuka, dva praunuka i dva šukununuka. Svi muški u obitelji.
Baka Jagoda je vjernica, ali više ne ide na mise nego ih gleda i sluša na TV-u.
- Jagoda je naša rodbina, sa ženine strane. Kad joj je umrla kći, njeni unuci odlučili su je udomiti jer je u selu u kojem je živjela ostalo samo troje staraca. Svi drugi su se odselili. Nisu htjeli da živi sama pa su nas pitali bismo li je primili. Ona nije htjela ni u koju drugu obitelj nego kod nas. A kad je došla, donijela je svu zimnicu koju je sama priredila, sve iz vrta što je uzgojila. Vrlo je zanimljiva i draga bakica. Iznenadili smo se kako lijepo pjeva, a zna i heklati i plesti. Sve nas u kući zabavlja pričama iz svog života i nevjerojatno je koliko se toga sjeća do u detalje - kaže bakin udomitelj Željko Jauk (58), umirovljeni branitelj i dragovoljac, koji se posljednjih godina sa suprugom bavi udomiteljstvom starijih ljudi.
Osim bake Jagode, na skrbi ima još dvije žene.
- Udomiteljstvom se zapravo počela baviti moja supruga Renata, ona je dobila licenciju, no dogodilo se to da je iznenada oboljela od autoimune bolesti te i sama postala ograničena u kretanju, pa sam ja preuzeo licenciju. Sad se brinem o njoj i o bakama koje imamo na skrbi. Ona mi pomaže koliko može. U početku mi je bilo malo teško, no naučio sam kuhati, spremati i sve što treba. Bake kupa i njeguje žena iz sela, medicinska sestra, koju platimo da priskoči u pomoć u tom dijelu, a ja radim sve ostalo - kaže Željko, koji u dvorištu ima i 40 košnica sa pčelama jer proizvodi i med. Sve su žene na njegovoj skrbi vrlo zabavne i dobre. I one mu pomognu što mogu.
Zovu ga “gazda” iako se to njemu baš ne sviđa jer se ne smatra gazdom. Svaka baka u njegovu kućanstvu ima svoju sobu, odnosno dvije dijele jednu sobu jer je tako sigurnije zbog njih. Imaju svoje televizore, radioprijamnike, zajedničku dnevnu sobu s pogledom na vrt, u kojoj često svi borave. Često im u kontrolu dođu djelatnici Centra za socijalnu skrb da vide kako bake žive, ali i članovi obitelji, koji posjećuju svoje bake na skrbi.
- Dnevna rutina nam je uglavnom uhodana. Ja ustajem u 7, pijem kavu i pripremam njima kavu, čaj i doručak. One ustaju oko 8. Nakon doručka se odmaraju, rade što žele, a ja kuham ručak. Ono što jedemo supruga i ja jedu i one. Isto tako i za večeru. Nekad mi kažu što žele jesti pa im to pripremim. Nisu zahtjevne. One koje žele mogu prošetati po dvorištu ili ulici. Imam sreće što se međusobno slažu - kaže Željko dodajući kako je udomiteljski posao vrlo odgovoran i zahtijeva mnogo odricanja. On i supruga nemaju slobodnih dana, praznika ni putovanja, a i bolest ne pita mogu li to ili ne. Kad obitelj ima neku feštu, i bake budu na njoj i vesele se sa svima. U Slatini inače ima 15-ak udomiteljskih obitelji za starije osobe, no samo baka Jagoda ima 100 godina.