"Koliko sam porođaja obavila, jednom riječju puno, tisuće u svojih 42 godine rada. Malo je nas primalja bilo u Imotskom, svaka od nas ima velike brojke, ali ako napišete više od 4000, nećete puno faliti", dočekuje nas u svom obiteljskom domu Ankica Šabić, umirovljena imotska primalja, koja je u zasluženu mirovinu otišla prije deset godina. "Ma još bih ja radila, ali se imotsko rodilište 2012. zatvorilo, a mi primalje koje smo imale uvjete otišle u mirovinu", nastavlja pogledavajući u ruke. "Bože moj, koliko su djece ove ruke prihvatile i sretnim roditeljima pokazale. Vjerujte mi, nema ništa ljepše nego čuti prvi dječji plač, majci priopćiti da je beba živa i zdrava. Nažalost, bilo je i teških trenutaka, ali puno manje", govori Ankica, koja se prisjeća godina kad je upisala srednju školu, odlaska u Split i riječi svoje majke.