Mjesto koje hoće živjeti. Naziv je to inicijative mještana Vranjica, poluotoka u Kaštelanskom zaljevu, malog pitoresknog dalmatinskog naselja sa starim kamenim kućama, zaštićenog kulturnog dobra. Da, sve se čini idilično, ali samo dok ne dignete pogled na ono što ga okružuje s obala Splita s jedne, Kaštela s druge strane i onoga što je na ulazu na poluotok.
Sve je dobro dok na panorami ne ugledate tvornice i pogone koje su zarobile Vranjic, dok ne vidite prašinu ugljena kako se diže iz obližnje industrijske luke, i masni film na površini mora.
Najavljena je i gradnja naftnih terminala u Sjevernoj luci. Za Vranjičane je to kap koja je prelila čašu. Priču počinjemo sa Salonitom, bivšom tvornicom azbesta koja zauzima tisuće kvadratnih metara na samom ulazu na poluotok.
- Tu ispod nekadašnje tvornice ima mala plaža, a na nju uglavnom dolaze mještani okolnih gradova, poput Solina. Mještani Vranjica se tu ne kupaju jer znaju. Plaža je čak uvrštena u turističku ponudu Grada Solina, a ona je zapravo na pola metra od deponija azbestnog otpada. On je opasan u vidu sitnih čestica, a one su u mulju, ispire ih more. Najavljena je sanacija, ali više od najave nemamo. Tražimo da se konačno radi po zakonu i da se ulože maksimalni napori da se zaštiti zdravlje građana, sanira prostor tvornice i azbesta koji je i dalje svugdje oko nas – kaže nam Branimira Mikelić Vitasović.
Što se danas događa u samom prostoru Salonita, krivca za brojne smrti od azbestoze, objašnjava nam Ivan Milišić, također član Inicijative.
Roba na sušilu im je crna
Posebno ih žulja što na njihove vapaje nitko ne reagira i što, kada prijave ekocid poput izlijevanja nafte, počinitelj redovito ostane - nepoznat. Sada, uz sve što ih pritišće, najavljena je gradnja još jednog naftnog terminala istočno od Vranjica. Jedan već postoji sa sjeverne strane.
Nismo fascinirani ljepotom, jer ljeskanje otkriva slojeve prašine i jednu finu, masnu mrlju. More je bojom kao kakva mutna, zelena baruština.
- Pa nije to ništa. To je još dobro kako zna biti – odgovara nam Ćurak dodajući da će, nastavi li se ovako zagađivati, izumrijeti i flora i fauna.
Kažu nam kako su mještani Vranjica smatrali da će s godinama biti sve bolje, počeli su ulagati i u turističke smještaje, ali...
- Ljudi su dosta uložili u turizam, ali nažalost, vi možete gostima pokazati ljepotu našeg mjesta, ali ne možete sakriti što ga okružuje, kolike god napore uložili. Tamo na obalama Kaštela imamo dvije tvornice cementa, ali oni još jedini zaista se drže nekog ekološkog standarda. Ali tvornicu ne možete sakriti – kaže nam Martina Grgić Vukić.
Kažu nam kako je prije nekoliko mjeseci uslijed nevremena došlo do odspajanja prekrcajne cijevi, zbog čega je došlo do većeg zagađenja. Prije koji tjedan danima se čistio izljev nafte, čak i tijekom noći. Mještani su snimali i morsko dno kako bi otkrili stvarno stanje podmorja.
- Na području s istočne strane, gdje se rade brodovi, ima metar i pol naslaga smeća. Riječ je o tubama silikona, brusnom papiru, raznoj plastičnoj ambalaži. Ima i ormara s brodova, skala... Sitno smeće propeleri brodova raznose dalje u zaljev. Nije nam jasno zašto ne naruče kontejner i propisno deponiraju otpad, nego ga samo bace u more – ogorčeni su naši sugovornici, mahom mladi ljudi.
Ubrzo nam se pridružuje još jedam gospodin, veteran vranjičkog aktivizma. Gura unuku u kolicima.
Kažu nam kako je svaki od 1500 stanovnika uz njih, svi se žele izboriti za zdraviji zrak svojoj djeci. Pozivaju i mještane Splita, Solina i Kaštela da im se pridruže u borbi jer, ova priča tiče se i njih.