Mislim da je osobama s autizmom najvažnije da budu uporni i da se trude. Kroz obrazovanje u redovnom sustavu bitna je upornost. Ako ne ide odmah, ići će, ne treba se brinuti. Istina, zna biti loših ocjena i nisu svi asistenti bajni, ali ima puno dobrih profesora i asistenata, a i ocjene se lako mogu srediti, rekao nam je Filip Ferko (18) iz Čepina u okolici Osijeka, koji ima Aspergerov sindrom, jedan od poremećaja iz autističnog spektra.
POGLEDAJTE VIDEO:
U ponedjeljak je počela nova školska godina, a mnoštvo djece ponovno se susrelo sa školskim klupama i sa slatkim mukama s učenjem. Ipak, za pojedinu djecu je obrazovanje u Hrvatskoj nešto teže, pa tako često djeca s autizmom pohađaju određene centre za obrazovanje, ali Filip nije jedan od njih. Filip i njegova mama Snježana (55) ispričali su nam kako je za njega izgledalo školovanje u redovnoj školi.
- Mi smo imali ustvari sreće. Filip je u vrtiću imao prekrasne tete, koje su se u velikoj grupi, bez asistenta, bavile njime. Ako se išlo nekamo u povorci, tete su bile uz njega. Ako se išlo u kazalište, tete su sjedile kraj njega - počela je mama Snježana, koja je medicinska sestra.
- Učiteljice su ga uvijek uključivale u aktivnosti. Nije bio dobar s imenima, pa su mu učiteljice uvijek dale da dijeli bilježnice ostalim učenicima. Našle su način da Filip zapamti imena ostale djece - objasnila nam je majka.
Od prvoga razreda Filip je imao i asistenta, a kaže nam ovaj mladić da je društvo asistenata bilo vrlo šaroliko.
- Bilo je onih koji su to radili s ljubavlju, ali je bilo i onih koji su, primjerice, vrijeme provodili na mobitelu umjesto da se bave radom s djetetom. Srećom, imali smo više pozitivnog iskustva. Filip je sa svojim asistentima odlazio na razne izlete. Sjećam se situacije kad su roditelji prijavljivali djecu za izlet na more. Filipa tad nisam prijavila, a učiteljica me pitala zašto on nije prijavljen pa je u konačnici u četvrtom razredu osnovne škole moj sin proveo tjedan dana na moru sa svojim razredom i asistenticom - rekla je majka.
Ipak, od svih asistenata koje je Filip imao posebno im je jedno ime ostalo u lijepom sjećanju. Ime joj je, kažu nam, Koraljka Ajh, a Filip nam kroz šalu kaže da je ona imala najviše živaca za njega.
- Ona je jednostavno san svakog roditelja čijem je djetetu potreban asistent. S Filipom je bila od osmoga razreda pa sve do završetka srednjoškolskog obrazovanja - rekla je Snježana, a Filip se nadovezao te rekao da se, otkad ju je upoznao, s njom osjećao sigurno.
- Kad ste mama i to čujete, rastopite se - rekla je Snježana.
- Ostali smo do kraja - rekao je s osmijehom, a mama se nadovezala:
- Zezala sam ih da su krenuli kući tek kad se glazba ugasila.
Filip je pohađao Ekonomsku školu u Osijeku, smjer Upravni referent, a Snježana kaže da se mnogo profesora brinulo o njemu, što ju je kao majku posebno dirnulo. No bilo je i onih kojima bi, kad bi im pojasnila njegovo stanje, rekli: “Djeca poput njega upisuju se za, recimo, pomoćnog pekara”.
- Autizam nije bolest, ne liječi se. Autizam je stanje, poremećaj koji traje cijeli život - dodaje majka.
Filip nam se pohvalio i kako je ove godine upisao fakultet. Od jesni će pohađati Akademiju za umjetnost i kulturu u Osijeku, a upisao je smjer Mediji, kultura i menadžment. Njegov put s asistentima, nažalost, ovdje prestaje.