Birači od Zorana Milanovića u pravilu ne očekuju puno.

Samo da im ne otežava odluku da glasaju za njega.

Međutim, on ih uporno dovodi u problematičnu situaciju, kao što je to bilo i s "autanjem" HDZ-ova ministra Damira Habijana, kad je predsjednik države ničim izazvan, pred kamerama i hihotavim novinarima, raspravljao o seksualnoj orijentaciji člana Vlade.

I zaključio kako je Darko Milanović provocirao Habijana svojim mišićavim fotografijama "zato što je ovaj gej". "Znam ja što je mislio Ličanin", kazao je Milanović.

Osjetljivi birači

I to je, u principu, problematično za birače koje je Milanović i sam svojedobno posprdno nazvao "osjetljivim biljkama". Biračima tradicionalno osjetljivima na prava seksualnih i nacionalnih manjina, na zaštitu privatnosti, za borbu za ravnopravnost, a protiv diskriminacije. A razotkrivanje nečije seksualnosti, pa i sama rasprava o njoj, u ovom društvu još uvijek znači izlaganje diskriminaciji.

Znači, ako predsjednik slobodno raspravlja o Habijanovoj seksualnosti, što druge političke aktere, javnosti i obučne građane spriječava da se i oni povedu za njegovim primjerom? Pa, primjerice, na izborima javno prozivaju nekoga zbog seksualne orijentacije.

Kamen smutnje

Milanović je, eto, uspio ponovno baciti kamen smutnje među svoje birače i stranke koje ga podržavaju, baš kao što je to činio na čelu SDP-a, primjerice, ćaskanjem sa šatorašima, kao i na Pantovčaku kroz prozivanje "narikača", kroz "sapun, a ne parfem", kroz "tatu udbaša i majku lekarku", kroz negiranje genocida i opravdavanje hrvatskih ratnih zločina, kroz prijatelje Dodika i Orbana...

A sada je javno prozvao ministra da je homoseksualac.

I to ne ministra koji je, primjerice, zadrti homofob, rigidni konzervativac, huškač i mrzitelj, pa bi se time eventualno raskrinkalo njegovo licemjerje i dvoličnost. 

Istrenirani fanovi

Milanovićevi birači tijekom godina, a uskoro će se navršiti dva desetljeća, izvježbani su za pronalaženje opravdanja ili tumačenje onoga što je njihov premijer ili predsjednik zapravo htio reći. Zašto je rekao, kome je rekao, kako je rekao i zašto je netko drugi to rekao gore od njega. I kako je to predsjednik genijalno rekao. 

Stoga i sada dobar dio Milanovićevih fanova vjerojatno pozdravlja njegovo "autanje" HDZ-ova ministra. Jer HDZ-ovci su to "zaslužili".

Međutim, Milanović je ovime "autao" i sebe.

"Prepoznavao Srbe"

I to ne prvi puta. Još po stupanju na čelo SDP-a 2006. godine u SDP-ovu blogu napisao je kako je u mladosti "prepoznavao Srbe" po tome da su navijali za Zvezdu ili Partizan. Kao što u svakom udaranju ispod pojasa ili svakoj "ad hominem" argumentaciji otkriva vlastiti vrijednosni sklop.

A sada, Milanović nije samo "autao" Habijana.

Priznao je kako nikada nije otišao na Gay pride, i to zato što je "njemu to bilo malo previše naglašavanja samo jednog dijela identiteta". Premda poanta te povorke ponosa nikada nije bila naglašavanje, nego normaliziranje upravo tog dijela identiteta, borba protiv diskriminacije, za ravnopravnost i jednakost. To bi Milanović trebao znati.

Pa kad nije išao na Pride jer nije želio biti dio grupacije koja "naglašava jedan dio svog identiteta", bez ikakve nelagode raspravljao je o jednom  dijelu identiteta ministra u Vladi, koji jedini ima pravo o tome govoriti, a ne da to bude tema izjava predsjednika Republike.

Koji je, da stvar bude još gora, priznao da je provokaciju Darka Milanovića s usporedbom svojih i Habijanovih mišićavih fotografija protumačio kao podbadanje zbog ministrove homoseksualnosti. 

Dio identiteta

Dakle, Milanović je sam konstatirao da je Habijan gej, zaključio da je to nešto o čemu slobodno treba raspravljati, premda tvrdi kako to zapravo nema smisla jer "to ti ne može bit identitet, to može biti samo dio tog identiteta". Pa onda sam Habijana obilježio kao homoseksualca. 

Uglavnom, Zoran Milanović pred svoje birače stavlja sve zahtjevnije zadaće prihvaćanja, tumačenja i opravdavanja njegovih izjava. Pa čak do toga da HDZ-ovce pretvara u žrtve.

Nakon što je prvu godinu mandata obilježio trumpovskim ispadima koji su mu naštetili u anketama, na ulasku u izbornu godinu odlučio je spustiti loptu, prihvatio se čitanja s blesimetra kao najsigurnije metode komunikacije u kojoj najmanje može pogriješiti. 

Da bi ga isukani mikrofoni opet inspirirali na novi debakl.

Vođa kulta

I kao što su Trumpovi birači pokazali kako su spremni vođi svog kulta oprostiti i najgore stvari, od silovanja preko koketiranja s diktatorima, Milanović će u izbornoj godini ponovno staviti na kušnju svoje birače.

Naravno, i stranke koje su mu bliske, koje ga podržavaju i koje računaju na isto biračko tijelo.

Prošli puta birači su začepili nos i izašli na predsjedničke izbore kako bi srušili Kolindu Grabar Kitarović, a sada će Milanović učiniti sve da svoju utrku za drugi mandat pretvori u referendum protiv HDZ-a.

Pitanje je hoće li mu nakon svega to biti dovoljno.