MOL je objavio dijelove presude u kojima je Hrvatska izgubila arbitražu u Ženevi. Među ostalim, u njoj se navodi da Hrvatska nije uspjela dokazati da je Hrvatska izgubila upravljačka prava nad Inom na temelju mita.

Također, navodi se da nisu točne tvrdnje Hrvatske da Mol nije ispunio svoje obveze modernizacije rafinerije, ulaganja u razvoj istraživanja, zadržavanja tržišta u Hrvatskoj i širenja na regiju.
 
To je obrazloženo rečenicom "obveza poduzimanja najboljih namjera ne znači da postoji obveza postizanja određenog rezultata". 

Naftni stručnjak Jasminko Umičević koji je sudjelovao u izradi studije o tome kako se Ina "razvijala" nakon ulaska MOL-a 2003. godine, je  iznenađen izvacima iz arbitražne presude čije dijelove je objavio MOL a tiču se poslovanja Ine u razdoblju od 2003 do 2014.,  a posebno navoda suda  da preuzimanje obaveza ne mora rezultirati ”postizanjem određenog rezultata”. 

Nevjerojatno mu je da bi arbitražni sud rekao da je zakonit model upravljanja po kojem izvršni direktori, a ne uprava Ine imaju ovlasti za upravljanjem Inom  iako  hrvatski Zakon o trgovačkim društvima utvrđuje da društvom upravlja Uprava koja je po zakonu i odgovorna za poslovanje društva.

Studija, "Analiza poslovanja ine u razdoblju 2003-2012" koju je po provedenom natječaju Milanovićeve vlade izradio američki  AT Kearney i Umićevićev Oil and Gas consulting je utvrdila da bi kada bi  ciljevi i planovi usvojeni ugovorima iz 2003 godine između Vlade RH i Mola,  vrijednost zaliha ugljikovodika Ine , po cijenama nafte iz 2014,  bila bi za  cca 5,6  milijardi dolara veća. Dakle, a da su rafinerije modernizirane sukladno planovima ostvarena bi bio i dodatna marža  od preko 500 milijuna dolara. Umjesto toga tzv. oportunitiy losses  iznosili  su po cijenama iz 2014 cca 6 milijardi dolara. To su  brojke iz službenih dokumenata – činjenice, ističe Umičević.

Ina je izgubila 19 posto tržišta u Hrvatskoj, a iz Srbije ih je Mol potpuno istisnuo Trebali su modernizirati rafineriju u Sisku do 2006. godine, a nije napravljeno ništa na povećanje efikasnosti rada rafinerije. Trebali su modernizirati rafineriju u Rijeci do 2008. a dovršena je tek prva faza i to tek 2011 . godine. Planirano se postići proizvodnju nafte u količini od 70.000 barela na dan, a  danas crpi se  ispod 40.000 barela. Molu je ugovorima bilo izričito zabranjeno poslovati ni konkurirati Ini na tržištu Hrvatske, BiH i  Srbije,, ali je činjenica da  jesu. Činjenica je  također da im je to i tadašnje hrvatske vlade tolerirale a tadašnji članovi uprave i NO omogućavali, jer oni su do 2009. upravljali Inom – objašnjava Umičević.

On kaže da je nevjerojatno da ni prvoj prodaji 25 posto plus jednu dionicu 2003. godine nisu propisane nikakve sankcije za eventualno  neispunjenje obveza. Napominje da je MOL prihvatio poslovni plan Ine  za razdoblje 2003 2008 koji je sve to uključivao i u kojem periodu je to sve trebalo biti provedeno.

Činjenica je da je MOL izvukao samo dijelove presude koji njima odgovaraju od 200-injak stranica materijala. Vjerujem da žele raditi pritisak u kontekstu najave Vlade da će otkupiti udjel u Ini. Vlada treba objaviti sada cijelu presudu da se može argumentirano raspravljati jer ovako Mol stvara dojam da nije dovoljno poduzeto u arbitraži. Takav dojam je cilj MOL-a – kaže Umičević.