Medicinski inducirani pobačaji pravi su primjer apsurdnih zakona u Hrvatskoj, jer s jedne strane zakon ženama jamči ostvarivanje prava ne prekid trudnoće nakon 10. tjedna zbog medicinskih indikacija, a s druge liječnicima omogućuje priziv savjesti. Drugim riječima, što ženi vrijedi to pravo ako nema liječnika koji će postupak obaviti u skladu sa zakonom. I tu leži najveća kontradiktornost ove problematike.
Kako nam kaže zagrebačka odvjetnica Zrinka Bojanić, ovo pitanje regulira Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece. Bolnica, odnosno zdravstvena organizacija u kojoj se obavlja prekid trudnoće, mora osigurati taj postupak uz primjenu suvremenih medicinskih metoda te je dužna omogućiti da žena nakon izvršenog prekida trudnoće produlji boravak u zdravstvenoj organizaciji. Prekid trudnoće radi se do desetog tjedna na zahtjev žene bez nužnih medicinskih indikacija, a nakon desetog tjedna, ističe odvjetnica Bojanić, tri su slučaja kad se odobrava prekid trudnoće: kad se na temelju medicinskih indikacija utvrdi da se na drugi način ne može spasiti život ili otkloniti narušenje zdravlja žene tijekom trudnoće, porođaja ili poslije porođaja, kad se na temelju medicinskih indikacija i saznanja medicinske znanosti može očekivati da će se dijete roditi s teškim prirođenim tjelesnim ili duševnim manama te ako je do začeća došlo silovanjem, obljubom nad nemoćnom osobom, obljubom zloupotrebe položaja i obljubom s djetetom ili rodoskvrnućem.
Ono što je ključno, ističe odvjetnica, jest da je u slučaju priziva savjesti liječnika ginekologa bolnica dužna osigurati liječnika i potrebno medicinsko osoblje u bolnici koje će na zahtjev žene izvršiti prekid trudnoće, odnosno uputiti ženu u drugu najbližu ustanovu koja taj medicinski zahvat može obaviti. O svemu odlučuje prvostupanjska komisija, i to po hitnom postupku u roku od osam dana.
- Ovakvim pravnim uređenjem dovedeni smo u situaciju da istodobno postoji zakonska obveza države da ženi omogući prekid trudnoće, kao i zakonska mogućnost da liječnici ekstenzivnim korištenjem priziva savjesti faktično onemogućuju ženu da dobije medicinsku skrb koja joj je zajamčena. Postupanje kojim je žena onemogućena koristiti svoje pravo predstavlja kako diskriminaciju žena u ostvarivanju Ustavom zajamčenih prava na slobodu odlučivanja, tako i uskraćivanje zdravstvene skrbi na koju žene imaju pravo po zakonu - tumači odvjetnica Zrinka Bojanić.
Dodaje pritom da zakon izričito propisuje uvjete pod kojima je moguće odobriti prekid trudnoće, no svjedoci smo da i unatoč postojanju razloga propisanih zakonom, što je utvrdila i stručna liječnička komisija, u konkretnom slučaju, trudnica Mirela Čavajda ne može u četiri zagrebačke bolnice ostvariti svoje pravo.
- To nas dovodi do apsurdne situacije, kako životne, tako i pravne. Zakonodavac je propustio regulirati ovu situaciju u kojoj se nalaze žene svakodnevno, kako u ostvarenju prekida trudnoće do desetog tjedna, tako i u iznimnim slučajevima kad je prekid trudnoće dopušten nakon desetog tjedna trudnoće - ističe Zrinka Bojanić.
Inače, u Hrvatskoj postoji 30 zdravstvenih ustanova koje imaju ovlaštenje za obavljanje postupka prekida trudnoće na zahtjev pacijentice. No i tu su apsurdi očiti jer na popisu je i KB Sveti Duh, gdje ta ovlaštenja ne znače ništa, s obzirom na to da je riječ o bolnici koja je već godinama poznata po tome da svi odreda ginekolozi koji tamo rade koriste priziv savjesti.
Ključna pitanja i odgovori
Kako izgleda medicinski inducirani pobačaj nakon desetog tjedna?
Nije riječ o kiretaži, kao što je slučaj u zakonskim pobačajima bez medicinske indikacije do desetog tjedna, nego žena u punom smislu riječi prolazi kroz porođaj. Dakle, uz pomoć lijekova i pod strogim medicinskim nadzorom zapravo se izazivaju krvarenje i klasični porođaj, što je veliko psihičko i fizičko traumatsko iskustvo.
Je li istinita tvrdnja KB-a Sveti Duh da nisu educirani za pobačaje nakon desetog tjedna?
Definitivno nije. To je samo izgovor koji vrijeđa sve zdravstvene osiguranike i krši prava pacijenata. KB Sveti Duh ima jednu od ponajboljih ginekologija u državi, a razlog neobavljanja pobačaja ne leži u needuciranosti ili manjku opreme, nego u činjenici da su godinama poznati kao bolnica u kojoj svi odreda ginekolozi koriste priziv savjesti. Doc. dr. Blagaić, član komisije koja je Mireli Čavajdi uskratila pobačaj, vrhunski je liječnik koji je među prvima u svijetu usavršio metodu porođaja u vodenjaku. No poznat je i kao liječnik koji zastupa stav da fetusu treba dati pravni status, odnosno da treba imati ista prava pacijenta kao i trudnica.
Koliki je značaj drugostupanjske komisije na KBC-u Zagreb za odobravanje pobačaja?
Bio bi velik da se opet kroz sve ne isprepliću svjetonazorska pitanja. Ne zaboravimo da je na čelu KBC-a Zagreb ginekolog prof. dr. Ante Čorušić, koji je davnih dana bio jedan od prvih liječnika u Hrvatskoj koji su počeli koristiti priziv savjesti.
Kakav stav ima Ministarstvo zdravstva o svemu?
Ministarstvo i ministar Vili Beroš ističu da svakoj ženi u Hrvatskoj mora biti omogućen prekid trudnoće i nakon isteka deset tjedana ako za to postoje medicinski razlozi. Ministarstvo otvoreno apelira na sve zdravstvene ustanove da pravodobno i točno informiraju pacijentice o njihovim pravima i mogućnostima koje mogu ostvariti u Hrvatskoj.
Zašto liječnici imaju mogućnost priziva savjesti i je li to legitimno?
Oko priziva savjesti već se godinama vode polemike. On je zakonski i legitiman, i dok je jedna struja stava da on u medicinskoj struci uopće ne bi smio postojati, drugi su striktno za to da on ostane zakonsko pravo liječnika. Realno, priziv savjesti svjetonazorsko je pitanje koje se često kosi s medicinom te predstavlja grubo kršenje prava pacijenata. Slučaj Mirele Čavajde samo je jedan od primjera.
Sve je manje pobačaja žena do 29 godina
Lani je u Hrvatskoj bilo čak 7485 pobačaja, od čega se najveći udio od 36 posto odnosi na kategoriju ostalih abnormalnih produkata začeća. S oko 35 posto slijede legalno inducirani pobačaji. Spontani pobačaji čine oko 20 posto u ukupnom broju, pokazuju podaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo o pobačajima u zdravstvenim ustanovama u Hrvatskoj za 2020. godinu.
Zanimljiv je podatak i kako je lani u svim dobnim skupinama zabilježeno 2500 legalno induciranih pobačaja ili pobačaja na zahtjev, dok ih je 2005. godine bilo 4500. Do smanjenja je došlo osobito kod mlađih žena do 29 godina, kod kojih je broj pobačaja u 15 godina smanjen s 1600 na 900 godišnje. Oko 90 posto pobačaja na zahtjev bilo je u prvih deset tjedana trudnoće.