Ovaj smo vikend imali čak tri intervencije gdje su ljudi uzeli lanad iz šume. Misle da ih spašavaju, a zapravo je mama blizu i ne treba ih dirati, dapače kažnjivo je, rekao nam je Damir Skok ravnatelj Zoološkog vrta u Zagrebu te Azila u Dumovcu.
Trenutno je razdoblje kada se srne lane i kada se mala lanad ne udaljava mnogo od mjesta gdje se olanila. Slabe su u nogama i treba im prisustvo i njega majke.
- Budući da je jako puno ljudi u prirodi, usprkos edukaciji koja traje godinama od svih mogućih tijela i udruga koje provode kampanju: ‘Mama je blizu, ne diraj me’, svejedno ljudi to ignoriraju - kaže Skok.
Lanad nije napuštena, već se majka boji ljudi i udaljila se, međutim doći će po svoje mlado.
- Kada ga vidite samo prođite dalje. Ljudi znaj stajati kraj laneta i čekati da mama dođe. Nakon pola sata procijene da je lane napušteno ili da mu je majka ubijena pa ga uzmu. Morate zapamtiti da mama neće doći dokle god vidi ljude - objašnjava.
Ako ste lane uzeli, najbolje što možete napraviti je vratiti ga gdje ste ga našli.
- Ali ga onda morate ostaviti tamo i otići. Ako budete čekali kod laneta, mama i dalje neće doći - priča Skok.
Također, postoji stereotip da ako ste dirali lane da će ga mama odbaciti.
- To nije istina. Majka ima toliki majčinski instinkt, da će prije svega vaš miris brzo iščeznuti, a ona je puno zainteresiranija da se brine o svom lanetu, nego što će joj to smetati - objašnjava.
Ukoliko se lane ne vrati na isto mjesto, mora ga se hraniti svaka dva sata. Ako preživi, postaje trajni invalid koji se ne može vratiti u prirodu.
- Mala lanad prvo treba posisati prvo majčino mlijeko, time ojačati svoj imunološki sustav. Ako ih se odvoji prerano od majke bit će vrlo posložno bolestima i može vrlo brzo uginuti, što se i najčešće događa. No ako uspije preživjeti, tom lanetu ćete za cijeli život morati naći smještaj - kaže.
Ako je muško lane koje će odrasti u srndaća u svojoj spolnoj zrelosti je životno opasan za okolinu zbog rogova koje ima, ali tada postane i teritorijalno zaštitnički nastrojen.
- Ne samo što ste oteli majci dijete, napravili ste nekome i toj životinji medvjeđu uslugu za čitav život - kaže Skok.
U Zagrebu se to najviše događa u Podsljemenskoj zoni gdje obitelj ode na planinarenje i dovedu lane. Međutim, takvih situacija ima u cijeloj Hrvatskoj.
- Zovu nas iz svih krajeva Hrvatske i pitaju za savjet, najčešće čime da hrane lane. Mi bi tako bez problema mogli, da svu takvu ‘spašenu lanad’ primamo u samo jednoj sezoni imali oko 200 lanadi. Zato i apeliramo, kad god možemo, da se lanad ostavi u prirodi - kaže Skok.
Osim brige o divljim životinjama u Zoološkom vrtu i zbrinjavanja napuštenih kućnih ljubimaca, rade i zbrinjavanje divljih životinja grada Zagreba.
- Tako smo u prošloj godini imali oko 1300 intervencija od kojih je čak 300 bilo zaštićena ili ugrožena vrsta. No ovo je jedno razdoblje u godini koje nam zadaje najviše posla i gotovo da nema dana da nemamo preko 10 intervencija - što na srnama, jelenima, divljim svinjama. Svega ima u gradu Zagrebu - kaže.
Intervencije su najveće vikendom.
- Na dojave u naš info centar, naši hvatači iz Dumovca izlaze na teren i ovisno o situaciji spase tu životinju. Često se dogodi da se neka životinja negdje zaplete u nešto, padne u bunar ili potok. Najsretniji smo kada možemo odmah pri intervenciji tu životinju osloboditi i pustiti. No ako je došlo do ozljede, onda se životinja dopremi u Zoološki vrt ili u suradnji s Veterinarskim fakultetom ju odvedemo prvo tamo. Liječimo ju ili ukoliko su ozljede takve da joj je nemoguće spasiti život, eutanaziramo ju- objašnjava.
Kod srna koje često stradaju od udara automobilom, najopasnija stvar je šok zbog stresa koji dožive prilikom dobivanja ozljeda.
- Kada dođe kod nas, prvi cilj nam je smiriti ju, sedirati. Najčešće se dogodi kada ste ju već uspjeli spasiti i krenuli u saniranje ozljeda, ona znam samo uginuti od posljedica šoka i stresa - kaže.
Kada se životinje oporave, tada su najsretniji.
- Imali smo tako srndaća prošle godine koji je pretrpio jaki udarac u svoj stražnji kraj i trebalo mu je dosta kirurških operacija. Oporavak je trajao oko tri mjeseca. Nakon toga nazvali smo lovačko društvo iz kraja u kojem je taj srndać pronađen i zajedno s njima otišli u šumu i pustili ga, sa željama za lijep život. Naravno, to je moguće kod srna i srndaća koji su odrasli u prirodi, ali ovu lanad više nikad ne možete pustiti u prirodu jer se boji ljudi, a nije imala nikoga da ju nauči životu u prirodi - zaključuje.