Samo pola sata je trebalo da hrvatskom branitelju Antunu Kedmencu (68) iz Vinkovaca u prah i pepeo ode obiteljska kuća i sve što je imao. Požar koji je u četvrtak oko podneva naglo planuo tijekom pripreme ručka u ljetnoj kuhinji u dvorištu u trenu je zahvatio strop, drvene grede te potkrovlje njihove kuće.
- Supruga je pekla unuku krumpiriće u fritezi i na par minuta izašla iz kuhinje. Prepostavljamo da je planulo ulje. Kad smo primjetili požar već je vatra sukljala. Susjed Marko dotrčao je sa šmrkom. Pokušavali smo gasiti ali uzalud. Bio je to baš tragičan trenutak kad gledaš kako ti nestaje sve što si stvarao godinama - očajan je Antun kojega život inače nije mazio.
Ranjen je u ratu, preživio je tumor i tri moždana udara
On i supruga ostali su davno bez jednog djeteta, potom je Antun ranjen u ratu, par godina kasnije na cirkularu je izgubio dva prsta, a zatim preživio zločudni tumor i tri moždana udara. Unatoč svemu nikada se nije predavao i uvijek bi priskakao u pomoć svima koji su je trebali. Sada je potrebna njemu.
- Ne znam što ćemo moja Ljuba i ja sada. Djeca su nam velika. Kći živi tu u Vinkovcima, sin i snaha u Njemačkoj. To potkrovlje bilo je njihovom i uskoro su tu trebali doći jer nam se za mjesec dana treba roditi unuka. Kupili smo i novi krevetić za bebu i sve, a sada ničega nema više - pokazuje nam Antun zgarište svoje kuće.
Njegova žena Ljuba od muke je završila kod liječnika na tabletama za smirenje. Ne može sve to gledati. Od svega što su imali ostalo im je par komada odjeće što su uspjeli spasiti prije nego je sve planulo. Antun je htio spasiti i više ulećući u vatru no, grede su se urušavale njemu pored glave. Umalo je ostao bez nje.
- Zovu me prijatelji, susjedi, bio je i gradonačelnik, svi pitaju što treba. A ja ne znam što bih im rekao. Sve treba. Nisam više u snazi da sve gradim iznova pa bih ostavio zidove, a sve drugo polako sređivao. Treba nam građa za novi krov jer je sve izgorjelo, crijep, prozori, vrata, keramika i laminat, nove električne instalacije.. To za prvu ruku. Svaku pomoć bih iznimno cijenio jer supruga i ja živimo od moje vojne mirovine i neće nam biti lako. Da bar ne ide zima - kaže Antun dodajući kako je taman pomislio kako je problemima kraj i da je došlo vrijeme da ostatak svog života konačno uživa u svojim unucima, svojoj kući, vrtu kojega sadi, svojoj maloj radionici u kojoj se bavi bravarijom već 40 godina jer mu je to i zanimanje.
'Nema vremena za kukanje'
- Evo ti dida novaca da opet napraviš kuću - rekao mu je maleni unuk dajući mu svojih 10 kuna. I on je sada ostao bez kuće jer je dida Antun svakodnevno čuvao svog unuka.
- Nije vrijeme za kukanje, nikada nisam kukao. Treba zasukati rukave, koliko se može. Većinu toga ću sam polako samo, eto, malo pomoći mi treba u tom građevinskom materijalu - optimističan je Antun.
Gradonačelnik Ivan Bosančić obećao je pomoći, a i neke su se vinkovačke tvrtke ponudile donirati potrebni materijal. "Iz vaših usta u božje uši", rekao mu je Antun stojeći na svom zgarištu čađavih ruku ne znajući odakle bi počeo s raščišćavanjem.
Svi koji žele pomoći, mogu to učiniti uplatom na žiro račun: Ljuba Kedmenec, HR7323600003119174997