Visoki kazneni sud odbio je žalbu državnog odvjetnika i potvrdio odluku Županijskog suda u Sisku kojom je Antunu Gudelju odobren uvjetni otpust s izdržavanja kazne od dvadeset godina zatvora na koju je osuđen zbog tri teška ubojstva i pokušaja teškog ubojstva, priopćili su ne navodeći identitet zatvorenika.
Do isteka kazne jedanput mjesečno Gudelj se mora javljati policijskoj postaji u Osijeku, a po izlasku mora se javiti i nadležnom Probacijskom uredu. Također, bez suglasnosti suca izvršenja, Gudelj ne može promijeniti mjesto prebivališta i boravišta.
Gudelj je na osječkom Županijskom sudu u srpnju 2008. nepravomoćno osuđen na jedinstvenu kaznu od 20 godina zbog ubojstva načelnika osječke policije Josipa Reihl-Kira, predstavnika lokalne vlasti Gorana Zobundžije i Milana Kneževića te teško ranjavanje Mirka Tubića u srpnju 1991. u Tenji. Tu je presudu potvrdio Vrhovni sud u prosincu 2009.
Obrazlažući nepravomoćnu presudu, sudac Damir Krahulec je istaknuo da je dokazano kako je Gudelj znao da Reihl-Kir kao načelnik policije, Goran Zobundžija, potpredsjednik izvršnog vijeća Skupštine općine Osijek, Milan Knežević, skupštinski odbornik i Mirko Tubić, predsjednik MZ-a Tenje idu na pregovore u Tenju, gdje su pobunjeni Srbi stavili barikade na putu prema Osijeku. Zbog toga su ubojstva kao i pokušaj ubojstva okvalificirani kao bezobzirni.
Osječki sud je u obrazloženju presude istaknuo da je Gudelj znao tko se nalazi u Kneževićevu automobilu te je bio ljut na Reihla-Kira i Zobundžiju što kao Hrvati idu na pregovore sa Srbima Kneževićem i Tubićem. Iako je vidio rotirajuće svjetlo, prišao je cesti i s 10 metara udaljenosti iz kalašnjikova u automobil rafalno ispalio 30 metaka.
Od posljedica teških ranjavanja sva trojica su ubrzo umrla, a teško ranjeni Mirko Tubić je preživio.
Prvostupanjski sud je ocijenio da su ubojstva i pokušaj ubojstva počinjeni pri smanjenoj ubrojivosti jer su Gudelju na nadzornoj točki, gdje je bio kao pripadnik pričuvnog sastava policije, dolazile neprovjerene informacije o stradanju oca, majke i stanju kuće.
Gudelju je suđenje na osječkom sudu bilo treće suđenje za isti zločin.
- Prema podacima iz kaznene evidencije vidljivo je kako zatvorenik niz godina koristi pogodnost izlaska u drugo mjesto u trajanju od 96 sati s posjetiteljem u mjesto sjedišta Kaznionice kao i godišnji odmor u mjestu prebivališta u trajanju od 12 dana od ukupno 24 dana godišnjeg odmora. Tijekom dosadašnjeg izdržavanja kazne zatvora zatvorenik je koristio 13 godišnjih odmora, a od 2018. koristi pogodnost korištenja godišnjeg odmora u mjesto prebivališta te je tijekom korištenja navedenih pogodnosti uzornog vladanja i nije dolazio u sukob sa zakonom - navodi se u rješenju Visokog kaznenog suda.
Također, nastavljaju, zatvorenik ima podršku obitelji i osiguran poslijepenalni prihvat, u pojedinačnom programu izvršavanja kazne zatvora procijenjen je na razini ''naročito uspješan'', radno je angažiran, nije uključen u posebne programe, u navedenoj kaznionici nije stegovno tretiran, dok je jednom ranije stegovno kažnjavan, a vjerojatnost kriminalnog povrata procijenjena je manje vjerojatnom. Počinjena kaznena djela priznaje te iskazuje kritičnost.
- Slijedom svega navedenog, opisane okolnosti doista upućuju na zaključak kako je kod zatvorenika evidentno došlo do promjena u ponašanju na osnovi kojih se može opravdano očekivati da zatvorenik neće počiniti novo kazneno djelo. Stoga, navodi u žalbi državnog odvjetnika kako zatvorenik nema kritički odnos prema počinjenim djelima i žrtvama jer se prema dostupnim podacima nije ispričao članovima obitelji ubijenih, uz sve druge nabrojane pozitivne okolnosti kod ovog zatvorenika kao i povoljan omjer izdržanog i neizdržanog dijela kazne (deset mjeseci od ukupno dvadeset godina) ne dovode u pitanje pozitivnu odluku o uvjetnom otpustu - obrazlaže VKS.
Prema pravilniku koji je stupio na snagu prošle godine, ako su se žrtve, odnosno obitelji žrtava koje su preminule, izjasnile da žele biti obaviještene o samostalnom izlasku zatvorenika, kazneno tijelo dužno ih je o tome obavijestiti. Također, ako su se izjasnili da žele reći svoj stav, kazneno tijelo dužno ih je pitati za mišljenje prilikom odlučivanja o odobravanju pogodnosti izlaska. Isto je i prilikom uvjetnog otpusta.
- Naime, odnos prema članovima obitelji ubijenih žrtava nije jedina ili odlučujuća okolnost kojom se sud rukovodi prilikom donošenja odluke o uvjetnom otpustu nego odluku o tome postoji li osnovano očekivanje da zatvorenik neće počiniti novo kazneno djelo. Niti prijašnji život zatvorenika u smislu nedostupnosti tijelima kaznenog postupka i poricanje krivnje ne može se smatrati preprekom uvjetnom otpustu kraj svih drugih pozitivnih okolnosti koje mu idu u prilog - zaključuje Vrhovni sud.
Dodajmo i da je prije godinu dana, krajem ožujka 2023. Visoki kazneni sud Gudelju odbio uvjetni otpust. Tad su smatrali da je, unatoč određenim pozitivnim okolnostima koje zatvoreniku idu u prilog (provedba programa izdržavanja kazne zatvora ocijenjena kao "naročito uspješan", izostanak stegovnih postupaka ili kaznenih postupaka u tijeku, osiguran poslije penalni prihvat), prvostupanjski sud podcijenio težinu, narav i okolnosti kaznenih djela za koja je Gudelj osuđen.
- Kada je odluka o uvjetnom otpustu donesena, zatvoreniku su do isteka kazne ostale dvije godine i dva mjeseca zatvora. Iako iz izvješća kaznionice proizlazi da je zatvorenik priznao kaznena djela te je izrazio kajanje, iz stanja spisa proizlazi da se zatvorenik oštećenicima, a radi se o članovima obitelji koji su ostali iza ubijenih žrtava, nije nikada ispričao za počinjena kaznena djela te pokazao pijetet prema žrtvama i tako izrazio svoj kritički stav prema počinjenim kaznenim djelima - naveli su tad iz VKS-a.