Iako je iznenadilo mnoge kad ga je tad mandatar Tihomir Orešković odabrao za ministra turizma, Anton Kliman, cijeli je život u tom sektoru. Rođen je 1967. godine u Puli, Blizanac je u horoskopu, no kaže da u horoskop ne vjeruje. Ako mora izdvojiti jednu svoju osobinu, ističe kako je čovjekoljub, koji se naučio toleranciji i razumijevanju u svom rodnom Vodnjanu. Mali grad u Istri, svega devet kilometara udaljen od Pule, sredinom dvadesetog stoljeća bio je domicilno naseljen talijanskim stanovništvom. Tijekom drugog svjetskog rata brojni su se ljudi iselili, a u Vodnjan su došli ljudi u potrazi za poslom koji su radili u industrijskoj Puli.
- Bilo je tu ljudi različitih nacionalnosti, vjera i kultura. Tada sam se naučio razumijevanju i poštivanju različitosti i velikoj toleranciji. Bili smo različiti, ali su nas onda vezala čvrsta prijateljstva, koja i danas traju. Svatko je čuvao svoj identitet, no to nisu bile prepreke da se razviju lijepa životna prijateljstva i odnosi koji i danas krase Vodnjan i Istru - kaže Kliman.
Glazba ga je povezala s vjerom
Kao tipično dijete sedamdesetih odrastao je vani, na otvorenom, uz dječačke igre, improvizirane mačeve i nezaobilazan nogomet. Skupila su se djeca svih generacija i igrala na asfaltu, a ne kao današnje generacije opterećene računalima, tabletima, mobitelima i ostalim gadgetima. Završio je vodnjansku osnovnu školu, kao odličan učenik, a neki od njegovih danas najboljih prijatelja su djeca koja su u to vrijeme živjela u Vodnjanu. Kao jednu od svojih velikih ljubavi ističe glazbu.
- Otkrivali smo glazbu osamdesetih, odrastali uz domaći Novi val, od Haustora, Doriana Greya, Ekatarinu Veliku, Idole... Ta muzika je filozofija života koja me je odredila. Možda će zvučati neobično, no povezala me i s mojom dubokom vjerom, jer su bendovi obrađivali socijalne teme. Na svjetskoj sceni to je bilo vrijeme post punka - Simple Mindsa, čiji sam veliki fan, volim U2, a od 1997. pogledao sam sve koncerte koji su bili u blizini. Ta scena me fascinira, a koncerte obožavam i spreman sam zbog njih potegnuti u Italiju, Veliku Britaniju - kaže. Talking Heads, Placebo, Prodigy još su neki od bendova koje voli, a kao jednog od ključnih osoba za razvoj glazbe ističe i David Bowieja.
Nakon osnovne, srednjoškolsko obrazovanje nastavio je u Puli, gdje je završio za turističko-hotelijerskog radnika i gdje mu je usađena ljubav prema turizmu.
Kaže da je bio tipičan srednjoškolac u odličnom razredu od 30-ak djece, iz kojeg ima neka velika životna prijateljstva. Rado se prisjeća razrednika, prof. Blaževića, koji je predavao turističku geografiju, a koji je djelomično i zaslužan što se odlučio za turizam. Da tada nije odabrao turizam kao poziv, odlučio bi se za nogomet. Prošao je, naime, sve selekcije tadašnjeg nogometnog središta Istre NK Vodnjana, nakon čega je 1986. odlučio preći u NK Istru, koja je tada bila najjači istarski klub.
Zbog ozljede bez nogometa
- Bio sam drugi vratar i najmlađi član nogometne momčadi NK Istre. Tada je Istra bila u 3. jugoslavenskoj ligi i raduje me vidjeti da je danas dio 1. Hrvatske nogometne lige. Od nogometa odustaje zbog odlaska u vojsku.
- Po povratku iz vojske doživio sam tešku ozljedu ramena i tu je završila moja nogometna priča. Da nisam krenuo drugim putem, danas bih vjerojatno bio profesionalni ugostitelj, odnosno nogometaš u mirovini - kaže. Bilo kako bilo, tri godine kasnije upoznaje suprugu kao djelatnik Turističkog društva Vodnjan. Ona je došla kao matičarka raditi u Vodnjan iz Pule i tamo su se upoznali. Vjenčali su se 1993. u Puli, a vjenčao ih je vodnjanski župnik Jelenić, nezaobilazna osoba u njegovu životu.
- Oženili smo se ljeti, tri dana sam bio slobodan, pa sam se vratio na posao. Kasnije smo iskoristili naše odlaske po Europi pa bismo mogli reći da nam je to bio medeni mjesec. Za onaj klasični nije bilo vremena - kaže novi ministar turizma.
Kći Petra došla je na svijet 1994., sin Toni 1998. i najmlađa Lucija 1999. godine. Sin Toni četvrti je Anton u generaciji. Ekonomski fakultet u Zagrebu, smjer međunarodna ekonomija, završio je uz rad. Kad su došli prvi novci, a i obitelj, oduljio se i taj period studiranja. Tema diplomskog rada bila mu je “Marketing turističkih agencija”. U međuvremenu je od 1988. do 1991. radio kao direktor Turističkog društva Vodnjan, koje je preraslo u TZ Vodnjan. U to vrijeme počeo se razvijati projekt Barbariga, a kad se formirala tvrtka Barbariga turist 1991. godine, počinje raditi u tom poduzeću baziranom isključivo na poduzetničku djelatnost i iznajmljivanje oko 1700 apartmana. Kasnije otvara svoju tvrtku Barbariga nova, koja i danas posluje. Obitelj mu je, kaže, uvijek na prvome mjestu, a poštovanje obitelji, kao i vjeru, usadio mu je otac.
- Očeva obitelj je velika, bilo nas je desetero u obitelji, a svi smo odgojeni u katoličkom duhu. U duhovnom smislu velečasni Marijan Jelenić, vodnjanski župnik već 40 godina, a kasnije i duhovnik Jozo Mario Tolj, obilježili su moj život, iako sam odmalena išao u crkvu. U vojsci sam čak imao problema jer sam se dopisivao tijekom svojeg boravka u JNA s vodnjanskim župnikom, za kojeg sam inzistirao i da oženi mene i moju sadašnju suprugu - rekao je.
Kao prekretnicu u svojem političkom životu spominje početak 90-ih godina, kad se povezao s udrugom Hrvatski katolički zbor MI, katoličkom udrugom koja promiče duhovne i općeljudske vrednote i odgovornost. Izdaje i mjesečni list Mi koji osobitu pažnju posvećuje mladeži. Danas u sklopu HKZ MI djeluje dvadesetak osnovnih zajednica, a Kliman je aktivno sudjelovao na formiranju zajednice u Istri te ističe kako su tu njegovi počeci angažmana na rubu politike.
Karamarka upoznao '80-ih
Tada je upoznao i današnjeg potpredsjednika Vlade Tomislava Karamarka, za kojega kaže da je isto aktivni član, još od kraja osamdesetih godina. Kliman napominje da se kroz edukaciju i inicijaciju, kroz pisanje i kulturu formiralo mnogo mladih ljudi, kao što su to npr. Vlado Lončarević, Božo Skoko, Ivan Tolj (general) i niz drugih istaknutih članova društva. Zbog svojeg angažmana u HKZ-u u Istri dobio je 2012. Biskupsku nagradu, koja mu je velik ponos i poticaj, kao i primjerice najveći dječji festival duhovne pjesme Iskrice, u čiju je organizaciju uključen, a koji već 18 godina zaredom okuplja oko 12.000 djece. Za sebe kaže da je zavičajno zaljubljen u Istru, da u njemu živi sve što određuje Istrijana, ali i ono što određuje Hrvata.
- Osjećam se Hrvatom u svakoj stopi ove zemlje, što ne znači da ne volim svoj zavičaj više nego išta. Istra je dio moje domovine i to treba naglasiti - kaže. Od 2007. godine aktivni je član HDZ-a, od 2013. potpredsjednik HDZ-a Istarske županije te od iste godine i član Odbora za turizam HDZ-a. Kaže da mu je ovo posljednje iskustvo otvorilo neke nove horizonte u sagledavanju problematike kako poboljšati turistički proizvod.
- Istaknuo bih svakako Dijanu Katicu kao jednu od motora Odbora te Garija Capellija koji je bio predsjednik Odbora - kaže.
Na parlamentarnim izborima bio je nominiran na drugo mjesto na listi za ulazak u Sabor i prvi put nakon niza godina istarski HDZ uspio je samostalno izboriti jedan mandat bez pomoći druge županije.
- Tome je presudio rad stranke, drugačiji nastup HDZ-a u odnosu na prošle godine u javnosti - ističe Kliman, koji se posebno tijekom kampanje zbližio s kolegom ministrom pomorstva, prometa i infrastrukture Olegom Butkovićem.
Teško mu pada razdvojenost
Za sadašnju funkciju nije se posebno pripremao, kaže da je dobio poziv iz stranke za razgovor kod mandatara, koji se zanimao za njegovo viđenje turističkog sektora u Hrvatskoj.
- Nakon mene bilo je još kandidata i konačna je odluka donesena nakon drugog našeg razgovora, koji je trajao 40-ak minuta, nakon čega mi je današnji predsjednik Vlade stisnuo ruku i rekao: ‘Welcome to the team’ - rekao je.
Zasad je sam u Zagrebu jer mu starija kći studira arhitekturu u Splitu, a dvoje mlađe djece su srednjoškolci.
Supruga se brine i za svoju majku te Antonove roditelje. Odvojenost od obitelji ono je što mu najteže pada s novom funkcijom. Na odmor zbog poduzetništva u turizmu nije odlazio, osim pokojeg vikenda i nekoliko dana zimi u toplice. Hobiji će vjerojatno pasti u drugi plan, a bavi se, kao pravi Istrijan - maslinarstvom i vinogradarstvom.