Ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata Ante Nazor oslobađajuću presudu Vojislavu Šešelju ocijenio je sramotnom, dok su u Centru za suočavanje s prošlošću Documenta šokirani odlukom za koju kažu da predstavlja proturječje međunarodnoj praksi zbog čega izražavaju solidarnost sa svim žrtvama rata u Hrvatskoj i BiH.
„Sramota! Ova presuda nije samo potvrda da pravo i pravda nisu uvijek isto, ona je ruganje pravdi i ruglo od prava!“, napisao je u odgovoru Hini Ante Nazor, nakon što je u četvrtak raspravno vijeće Međunarodnog kaznenog suda oslobodilo vođu srpskih radikala Vojislava Šešelja po svim točkama optužnice za ratne zločine u Hrvatskoj, Vojvodini i BiH.
Nazor smatra da izvori, za razliku od haških sudaca, jasno osuđuju Šešelja kao četnika koji je pozivao na ubojstva i protjerivanje Hrvata, Muslimana i svih koji nisu podržali velikosrpski projekt, koji je sam priznao da je organizirao srpske postrojbe koje su po RH i BiH počinile zločine s ciljem stvaranja Velike Srbije do linije Virovitica-Pakrac-Karlovac-Ogulin s dijelom Gorskog kotara-Karlobag.
„Ili suci nisu čitali izvore ili je od pravde važniji politički trenutak, u kojem bi osuda Šešelja istodobno značila osudu ondašnjeg i sadašnjeg srbijanskog vodstva, a Srbija je danas važna geopolitička točka“, kazao je Nazor, dodavši da samo na taj način može objasniti takvu presudu.
Za Nazora ta presuda poprima i dimenzije lakrdije. „Kad se sjetim prvostupanjske presude šestorici Hrvata za događaje u BiH, onda ovakva presuda poprima dimenzije lakrdije, jer dok su oni koji su obranili BiH od velikosrpske agresije dobili visoke zatvorske kazne, ideolozi te agresije se oslobađaju krivnje. Današanjom presudom Haški sud je zapravo presudio i sebi!“, zaključuje Nazor.
Predstavnik Documente Eugen Jakovčić navodi kako je Šešelj kao simbol širenja etničke mržnje i ratnohuškačke politike koja je za posljedicu imala protjerivanje desetina tisuća ljudi i ubojstva njih gotovo 905, kao i razaranja cijelih sela i vjerskih objekata, mučenja i silovanja civila i ratnih zarobljenika u Hrvatskoj, BiH i Vojvodini, oslobođen po svih devet točaka optužnice.
Jakovčić upozorava kako se Šešeljev doprinos udruženom zločinačkom poduhvatu za sudsko vijeće tek odraz njegove političke strasti usmjerene ka podizanju morala i legitimna podrška ratnim naporima srpskih paravojnih formacija.
Prema navodima optužnice zločinački pothvat ogledao se u regrutiranju dobrovoljačkih paravojnih četničkih formacija, planiranju prisilnog osvajanja teritorija u Istočnoj i Zapadnoj Slavoniji te u BiH, prisilnim zatvaranjem nesrba u logore gdje su bili podvrgnuti mučenjima i ubojstvima te zapaljiva i ekstremno nacionalistička retorika i ratna propaganda kojom je poticao na činjenje zločina.
Jakovčić zaključuje kako su konfuzna optužnica tužiteljstva, kontinuirane opstrukcije sudskog procesa te neadekvatan procesni kapacitet sudskog vijeća da se takvi pojave neutraliziraju, rezultiralo najporaznijom prvostupanjskom presudom Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) do sada.
„Šokirani smo odlukom koja predstavlja proturječje ustaljenoj međunarodnoj praksi te posebno izražavamo solidarnost sa svim žrtvama rata u Hrvatskoj i BIH“, navodi Jakovčić. U Documenti vjeruju da će se patnja u žalbenom dijelu postupka prepoznati i pravda u konačnici ostvariti.