Nakon unutarstranačkih izbora u SDP-u, jasno je da ta stranka neće uspjeti ponovno osvojiti svoj nekdašnju utvrdu s čijeg vrha im se još uvijek samouvjereno ceri Milan Bandić.
Zagreb je nekad bio za socijaldemokrate mjesto gdje su se dobivali svi izbori, a sada im je izvor frustracije.
Za godinu dana su lokalni izbori i prilika da ponovno zasjednu na čelo metropole, ali kako stvari stoje zbog unutarnjih podjela, nejasnih stavova i nerada, nemaju nikakve šanse da je osvoje ako ponovno izađu Bandiću na megdan. Pogotovo što je on ojačan savezništvom sa HDZ-om koji je opet primirio u gradu pruživši im ruku u državi.
Kako god završila SDP-ova konvencija 16. travnja, jasno je da čelnik zagrebačkog SDP-a Davor Bernardić neće biti kandidat stranke za gradonačelnika. Njegovi žestoki napadi na Zorana Milanovića u unutarstranačkoj kampanji neće mu biti oprošteni. Pitanje je samo hoće li se dobrovoljno povući ili će se pokušati boriti.
No i da se pokušaju riješiti Bernardića, u SDP-u imaju dva problema. Struja Zorana Milanovića koja se želi riješiti Bere nema čak dovoljno jake kandidate koje bi članstvo u Zagrebu podržalo protiv odmetnutog mladca. A iz toga proizlazi i drugi problem. I s Bernardićem i bez njega, opet nemaju dovoljno jakog kandidata koji bi se suprotstavio Bandiću. Pogotovo ako se zagrebački ogranak opet rascjepi u unutarnjoj borbi. Milanović samo može pokušati opet nekoga nametnuti i probati ga na brzinu profilirati, ali ta strategija se na prošlim izborima s Rajkom Ostojićem pokazala promašenom u bitci za gradonačelnički lanac oko vrata.
I tako se stranka koja je nekad s Bandićem suvereno vladala i puštala mu sve marifetluke, šest godina od njegovog odlaska i godinu prije izbora, nema nikoga tko bi mogao primirisati Bandiću. I to unatoč tome što je on ozbiljno nagrižen istragama i aferama.
Za spas obraza, ali i iole ozbiljan pokušaj povratka na vlast u Zagrebu ostalo je veoma pragmatično rješenje. Zagrabiti izvan stranke.
Najlogičnije rješenje bi bilo ispregovarati s HNS-om da podrže njihovu Anku Mrak Taritaš. Ona se prvo itekako profilirala kao ministrica, ima autoritet i već sada uvelike radi na programima i kampanji. I sama će privući dosta glasova onog tzv. Tihog građanskog dijela građana koji ne žele ni kompromitiranog Bandića niti HDZ, a ipak su rezignirani radom gradskog SDP-a da bi za njih glasali.
HNS je inače u Zagrebu gurao kandidate poput Vesne Pusić da dva mjeseca budu bezvoljni u kampanji ili su podupirali zbog koalicijskog mira SDP-ova kandidata. Sada su okrenuli ploču i imaju jako ime koje je rano krenulo u kampanju i to ne velikim riječima nego konkretnim, pa koliko god sitni bili, projektima..
Kada bi SDP pregrizao ponos i izborio se za dva zamjenika gradonačelnika, a podržao Mrak Taritaš, bila bi to čini se najbolja kombinacija koje obie stranke ljevice mogu izvući u ovom trenutku. Uz to, Milanović bi si osigurao jako partnerstvo s Ivanom Vrdoljakom koje je uvelike poljuljano njihovim odnosom u Vladi. Pa Vrdoljak više nije poput Vesne Pusić pupčanom vrpcom vezan uz SDP.
Naravno, SDP je nekoliko puta jača stranka i ovakav pakt bi mnogi doživjeli kao poraz jer drže da stranka treba imati svog kandidata po svaku cijenu. Radije bi prihvatili i nekog nestranačkog, ali da je SDP-ov kandidat. Time će samo rasuti glasove i opet si liječiti ponos nakon još jednog neuspjeha da dobiju gradonačelnika.
Ako SDP i HNS budu išli razjedinjeni, uz HDZ koji ga treba na nacionalnoj razini, padova istraga zbog apsurdnih sudskih odluka i vlasti koja će ga ostaviti na miru, Bandić si može poželjeti samo zdravlje. Gradonačelničku fotelju ima do 2021.