Naša Anita je prvi put nakon dugo vremena sjela u kolicima za obiteljski stol. Radost i sreća su veliki. Sve razumije, ali još ne može komunicirati, još je hranim na žlicu. Svakim danom sve više napreduje, povjerila nam je Anitina majka Verica Herceg (55).
Ova žena iz Slavonskog Broda od Štefanja 2014. godine kao lavica se bori za svoju kćer. Dan nakon Božića Aniti (30) je za obiteljskim stolom zatajilo srce. Iznenada je klonula i pala bratu Mirku u krilo. U početku nitko nije znao što se događa, no primijetili su da Anita ne diše. Zahvaljujući prisebnosti starije sestre Melite i nadljudskim naporima djelatnika Hitne pomoći, Aniti je život spašen. No ostale su teške posljedice.
- Još ne može jesti krutu hranu, ali svaki dan vidim napredak. Veliki je borac, ona želi živjeti i mi ćemo joj u tome pomoći - kaže Verica.
Primanja nedostatna
Obitelj već četiri godine prolazi kroz teške dane. Uz Anitine zdravstvene, pritisnuli su ih i financijski problemi.
- Financijski smo u vrlo teškoj situaciji jer joj je puno toga potrebno i sve moram platiti. Otkazali smo privatnog fizioterapeuta jer ga nemam čime plaćati. Sad joj dolazi fizioterapeut iz Doma zdravlja i hvala im na tome. Uz njihovu pomoć moje je dijete sjelo u invalidska kolica. Radimo oprezno, za početak po pola sata dnevno kako se ne bi umarala. Nadam se da će uz Božju pomoć i pomoć dobrih ljudi mojoj miljenici biti svakim danom sve bolje – glasom punim optimizma govori Verica.
Obitelj živi u gradskom stanu u Slavonskom Brodu za koji plaća podstanarski najam, a od primanja, koja se sastoje od Anitine invalidnine i mirovine koja im je ostala od pokojnog oca, moraju platiti režije, kupovati hranu i sve što je potrebno za njezinu mezimicu. Najveći izdaci su, priznaje majka, za kćerine lijekove i medicinske potrepštine.
Mama se bori kao lavica
- Ono što dobijem preko HZZO-a je nedostatno. Gotovo svaki dan idem do ljekarne kako bih joj kupila ono što joj treba. Računi nerijetko iznose i po 700 kuna. Kad bi moje dijete završilo u nekoj ustanovi na trošak države, a na to nikad ne bih pristala, to bi državu puno više stajalo. Kad bi mi dali samo pola od toga, imala bih dovoljno za sve njezine potrebe - objašnjava nam Verica prebirući po računima. Priznaje nam kako sve dok živi i diše svoju miljenicu neće dati ni u jednu instituciju. Iako nerijetko pada s nogu, za svoju kćer spremna je dati i posljednji atom snage. Budi se svaka dva sata kako bi je okrenula na bok da ne dobije rane na leđima. Kad uspije sklopiti oči, osluškuje njezino disanje te na svaki kćerin pomak ustaje i prilazi kako bi vidjela treba li joj što.
- Nerijetko padam s nogu jer sam uz nju 24 sata. Ja sam joj majka, njegovateljica, prijateljica. Anitin brat je počeo raditi na terenu, ali sam ga molila da se vrati jer nisam više mogla sama. Velika mi je pomoć jer, kad je uz nju, ja mogu otići do liječnika po uputnice, u ljekarnu ili na tržnicu po hranu. Ne govorim o svojim problemima. Meni je 55 godina, pojavile su se zdravstvene tegobe, posljedica svega onoga što se događalo prije nego što se moje dijete razboljelo, a kulminiralo je posljednjih tri godine ove teške borbe - priznaje nam Verica. No, kaže, ne kuka i ne žali se jer to je križ koji nosi na leđima.
Pomozite Aniti
- Neka nam je dragi Bog na pomoći, i opet sam mu zahvalna što je moje dijete ostavio na životu. Nadam se da ćemo uz njegovu pomoć i pomoć dobrih ljudi dobiti ovu bitku – rekla je Verica.
Bitka za Anitino zdravlje još traje i nitko ne može reći do kada. Zato svaka ovakva vijest, osim obitelji, obraduje i sve prijatelje ove djevojke koju mnogi pamte kao veselu, radišnu i spremnu pomoći svakome tko se nađe u nevolji.
- Ne znam bih li uspjela sve ovo izdržati da nije bilo dobrih ljudi koji su nam pomogli i koji nam još pomažu. Svima sam od srca zahvalna - kaže Verica.