Eto priče sa sretnim završetkom, na zagrebačkom Žitnjaku. Sreći nema kraja u kući junaka naše priče, Andrijana (6) i njegove obitelji - petero braće i sestara i mame Mirsade Halilović (34). Napokon imaju normalan život, Andrijano je dobro, zdrav je. Pravi život za sve njih može početi.

POGLEDAJTE VIDEOVIJESTI:

Vaš internet preglednik ne podržava HTML5 video Video: KanalRi

- Sve bih vas zagrlila, i svima želim zahvaliti najviše što mogu!, presretna je Mirsada, majka dječaka čiju smo priču prvi put ispričali lani u prosincu. Jučer je u svoj novi dom, u kojem obitelj živi unatrag mjesec dana, Mirsada pozvala žene iz humanitarne udruge koje su joj pomagale, i pomažu, nas novinare koji smo Andrijanovu priču objavili, na finu Mirsadinu kavu došla je i upraviteljica Dječjeg doma Zagreb u Nazorovoj, Jasna Ćurković Kelava.

- Kako ne mogu ugostiti sve koji su nam pomogli donacijama, grlim ih i pozdravljam, a nadam se da ću imati priliku zagrliti i čovjeka koji nam je poklonio novac da kupimo ovu kuću, nada se Mirsada, zahvaljujući anonimnom donatoru. Da, netko tko ima ogromno srce Mirsadi i djeci je poklonio sto tisuća eura da kupe kuću, u kojoj sad žive. Tko je taj čovjek, ona ne zna, sve je išlo preko odvjetnika, dobročinitelj želi ostati u tajnosti.

HRABRI DJEČAK IZ NAZOROVE Andrijano ima leukemiju i živio je u baraci bez struje i vode. Presretan je jer ima novi dom

- Ne mora mi reći tko je, nek' samo dođe na kavu, i jedan veliki zagrljaj sviju nas!, poručuje mu sretna Mirsada.

Andrijano je bolovao od leukemije, otkrivene mu u srpnju 2020. Dva je mjeseca proveo u bolnici na liječenju, a onda je, silom prilika, smješten u Dom u Nazorovoj, gdje je živio sve do kraja siječnja ove godine. Nastamba na zagrebačkim Strugama bila je njegov jedini dom, u koji nipošto nije smio natrag. Pod ceradom, u toj nekakvoj skalameriji koju su zvali kućom, Mirsada i njeno šestero djece, u dobi od četiri do 17 godina, živjeli su godinama. Štoviše, Mirsada je tu i odrasla, i njena je baka još na tome mjestu živjela. Riječ je o romskom naselju bez struje i vode, na periferiji Zagreba, u koje se bolesno dijete na kemoterapiji nije smjelo vratiti. Posjetili smo zimus i to mjesto, i koliko god ga je Mirsada držala urednim i čistim, dječak tamo nipošto nije više smio živjeti. Nitko tamo ne bi smio živjeti, da je svijet pravedno posložen.

Nakon bolnice, Andrijano je smješten u Nazorovu, gdje su o njemu lijepo brinuli, i gdje ga je majka s braćom i sestrama često posjećivala. Prošao je nekoliko ciklusa kemoterapije, išao na kontrole, uzimao lijekove, stanje mu je bilo sve bolje.

U prosincu prošle godine ravnateljica doma Ćurković Kelava zamolila nas je za medijsku pomoć - Andrijano je ozdravio, stanje mu je bilo dobro, nedostajala mu je obitelj, kao i on njima, nešto se moralo učiniti.

"Ni jedno dijete u 21. stoljeću ne bi smjelo živjeti bez obitelji, u ustanovi, samo zato što je obitelj siromašna", kazala nam je tad gospođa Jasna, potresena dječakovom sudbinom. Objavili smo tekst o Andrijanu, i lava dobrote je potekla.

NAPOKON SRETAN Mali heroj Andrijano (6) dobio novu kuću od tajnog donatora

U vrlo kratkom vremenu, zahvaljujući velikim srcima "malih" ljudi, preko doma u Nazorovoj je prikupljeno dovoljno novaca da Mirsada iznajmi pristojan stan na duži period, i da Andrijano napokon može kući. Tako je i bilo pa smo popratili i njegov odlazak iz Nazorove, kad nam je rekao da je "sretan tisuću sto dva milijuna jer ide k mami i braći!".

Obitelj se smjestila u lijep stan u najmu, kad je ubrzo stigla još nevjerojatnija vijest - nepoznati dobročinitelj želi im dati novac, sto tisuća eura, da kupe kuću i sve ostalo što je potrebno. Jedini je njegov uvjet bio da se kuća "vodi" na djecu, kako je i učinjeno - djeca su vlasnici svoga doma, njih šestero u dobi od četiri do 17 godina, četiri dečka i dvije djevojčice. Sve je išlo brzo, preko odvjetnika, Mirsada je sama pronašla kuću, papirologija je rješena, i obitelj je nedavno uselila u svoj dom. Zahvalna do neba, Mirsada je na kavi sad okupila žene iz humanitarne udruge Dobra volja, koje su obitelji pomagale, došla je i ravnateljica Nazorove, stigli smo i mi novinari. Kako pristižemo, Mirsada nam pokazuje kuću, sve je namjestila, ovo je sad lijep, pravi dom. Dan prije je išla kupiti još šalica za kavu, shvatila je da ih za goste neće biti dovoljno, smije se na našu opasku kako ima lijep servis za kavu. Uživa u novom životu.

DOBROTA NIJE UTOPIJA Ima državnih prostora da u njima dužnosnici drže knjige, ali nema za teško bolesno dijete

Uživaju i djeca, od kojih četvero ide u školu, Andrijano i najmlađa Andrijana (4) još ne. No Andrijano će ove školske godine krenuti, sretan je i zbog toga. U svom novom vrtu ima i zeca, kućnog ljubimca, kao i dovoljno prostora za igranje nogometa. Lopta mu često, kaže nam, završi kod susjeda.

- Susjed me, kad dođem po loptu, još i zove da si uberem njegovih trešanja!, otkriva nam Andrijano, mali lav koji je izborio svoje pravo na život. Bitka je bila teška no pobijedio je bolest. Sestrica Andrijana je ljubimica obitelji, i osvajačica srca već na prvu. U svoj novi vrt ona je stavila "dvolac" i "klevetić" za lutkicu, trčkara od gosta do gosta, želi na svakoj od nas "plobati" kakvu kosu imamo. "Klasna ti je kosa, baš predivna!", kaže svakome ova sitna, elokventna djevojčica, koja bi jednoga dana, otkriva nam, željela biti učiteljica i princeza. Andrijano će biti svemirski policajac, to smo najavili i u prošlim tekstovima o njemu. Na Mars će, naime, jer mu je Zemlja, otkrio nam je - premala i dosadna. U vrtu igra nogomet, pun je energije.

BOLUJE OD LEUKEMIJE Andrijano (6) je dobio novi dom: 'Hvala svima koji su pomogli da izađemo iz ovoga'

- Sretna sam i ja da je sve ovako završilo, čak i daleko bolje od onoga što smo očekivali! Znali smo da će ljudi pomoći, ali da će se zahvajujući dobrim ljudima ovako, i ovoliko nekome život promijeniti nabolje, nismo niti sanjali, zaključuje ovu priču i gospođa Ćurković Kelava iz Nazorove. Marija Komarac iz udruge Dobra volja otkriva pak kakva je osoba Mirsada, dovoljna je samo ova crtica da kaže sve.

- Kad joj je bilo najgore, jer je Andrijano bio u bolnici, a ona i djeca bez ičeg, nazvala nas je sa zamolbom da im nabavimo samo jedan par tenisica za velike sinove. Dečki su, naime, imali tek jedan par pa su se mijenjali, nosio ih je onaj koji bi išao u školu, drugi je bio bos, prepričava Marija.

Skromnima kakvi jesu, Mirsadi i djeci novi je dom sad - cijeli svemir. Baš onakav u kakav je Andrijano želio preseliti.