Kad čovjek vidi Andriju Mikulića, uvijek brižljivo odjevena, s rupcem u zapućku, odmah mu se nametne ideja prema kojoj taj dandy iz Donje Dubrave ustrajno pokušava biti gospon Fulir, ali s tom idejom skopčan je nerješiv problem. Za „biti Fulir“ nužno je hohštaplersku osnovu apgrejdati, nadograditi specifičnim urbanim šarmom, a to glavnom državnom inspektoru nikako ne ide.

Rečenice mu nalikuju na poteze drvosječe koji mlatara sjekirom; kratke su, odsječne; držanje mu je paunsko, doktorska znanja tretira kao državnu tajnu, nitko ne zna gdje su i kakva su (Mikulić je doktor znanosti) a politički kapacitet mu je takav da je u Zagrebu na svim izborima redovito kotirao kao lopta za napucavanje i vječiti autsajder.

U stranci ga nitko ne voli, ne obavlja nikakvu, naročito ne vidljivo nezaobilaznu funkciju (dugo trajanje Šeksa, Jandrokovića, Bačiće ili Kalmete je jasno), pa ipak, Mikulić je gledao leđa cijeloj galeriji svrgnutih patrijarha a sam preživio uspijevajući, usput, stalno povećavati vlastitu moć. Sad je glavni inspektor u državi, na čelu je objedinjenje inspektorske formacije koja broji par tisuća ljudi kojima se nitko ne usuđuje suprotstaviti, a ni ne može: hrvatski su zakoni temeljito antipoduzetnički, konstruirani tako da se zbog bilo koje sitnice poduzetniku može skinuti glava (što je zabrana rada restoranima i isticanja „stola na javnoj prometnoj površini“ gdje nema prometa, janso pokazala) no teško bi bilo reći da su ti propisi besmisleni: oni imaju puni smisao, utoliko što daju idealan okvir za korupciju. Ograda ti nije dovoljno visoka? Plati, pa ćemo zažmiriti. Ne poštuješ higijenske standarde? Hm, na to nećemo žmiriti, progledat ćemo, kroz prste…Taj je Mikulićev potez – a njegov bivši šef, Branko Jordanić, tvrdi da mu Mikulić ne bi bio ni šofer – izazvao gnjev javnosti, očaj u ministarstvu turizma (jer su vlasnici restorana radili prema njihovim uputama a druge im nitko nije dao niti su postojale, pa se Capelli našao u nebranom grožđu) i nepoznate emocije u glavi predsjednika vlade, koji je Mikulića i doveo na tu poziciju, pretpostavlja se zbog toga da mu Brkić ne poremeti račune na gradskoj razini.

Čini se da se na trenutak razmišljalo o njegovoj smjeni, jer je Mikullić inkognito oformio „stožer“ za spas koji je u svojim nakanama uspio, jer je nakon skadala Capelli rekao „mir mir, nitko nije kriv“ a odluka o zabrani je za većinu restorana povučena. Otkrivena je is tara afera prema kojoj je Mikulićeva žena dobila posao bez natječaja, u gubitaškoj javnoj tvrtki, ali čini se da je državni inspektor preživio još jedan potres. Nekoliko ljudi, istina sve slabijih ali još uvijek moćnih, sigruno mu je dalo podršku. Mikulić je kadar Dragana Krasića, ključnog čovjeka kad je riječ o eksploataciji hrvatskih rudnih bogatstava. Ako pritom odmah pomislimo na rudnike – kojih nemamo – bit ćemo u zabludi; Hrvatska je naime prostor sa kojega se godišnje izvozi milijarde vrijedan arhitektonski kamen, sedra i tupina – imamo oko 500 eksploatacijskih površina, koje su daleko od zanimanja javnosti.

Krasić je rođak bivše državne revizorice Šime Krasić, ali je preživio sve smjene vlasti. Mikulićev je kum Milijan Brkić, no Mikulić je bio odličan i sa Krasićevom suprugom Ozanom. Uvijek je vješto napredovao kroz kadrovske labirinte hadezeovske desnice, ali je karijerni procvat ipak doživio pod liberalnim Plenkovićem. No, čini se da on do ideologija ne drži previše… Andrija Mikulić nije omiljen u svojoj stranci, barem ako je suditi prema onome što o njemu govore sugovornici Expressa, njih desetak.

Nitko za njega nije rekao niti jednu lijepu riječ, kamoli vrlinu, osim da je makijavelist spreman na sve kako bi se održao na pozicijama. Politika mu je samo sredstvo da dođe do cilja, kažu, no, otpočetka je imao jasan cilj – postati glavni državni inspektor. O njegovim počecima u HDZ-u malo se što zna, ali jedan od utemeljitelja ispričao nam je kako je počeo njegov angažman u stranci. -Mikulić je bio, znate kako se kaže ‘bogec bistrički’, pa nije imao ni za coca-colu.

Živio je od ženine obitelji, ali bio je uporan i vrijedan te je diplomirao na Rudarskom fakultetu, na kojemu je nedavno i doktorirao. Naš sugovornik, čovjek iz zagrebačkog HDZ-a, dodaje da se u stranci zna i tko ga je uveo u HDZ. Riječ je o Trpimiru Majcanu, također ne osobito poznatom pripadniku drugog ešalona stranke. Navodno su Mikulić i on povezani kumstvom.

*Cijeli članak o inspektoru Andriji pročitajte u novom broju tjednika Express koji je na kioscima od petka 24. travnja